Grad Omiš (u užem
smislu) u svojim strukturama, kao posljedica burnog razvoja doživio je velike
promjene, uzevši kao ishodište zadnjih 50-tak godina. Samo u jednom bitnom
segmentu svoje strukture nije, a to je gradska luka, koja ga prvenstveno
determinira između ostalog, kao grad na moru što gradu Omišu za sada nedostaje!
Ovim projektom nije razmatrano samo rješenje dogradnje gradske luke, već je
učinjen jedan iskorak u promišljanju razvoja grada u širem smislu, koji skučeni
i mali „dnevni boravak“ grada (za onaj prije 50-tak godina) preseljava sa
„Fošala“ na more. Na potezu „Toreta“ - g.luka - lungo mare - Ravnice, grad Omiš
dobiva tako potreban životni prostor koji mu omogućava jedini mogući razvoj što
je konačno okretanje turizmu. Prema tome gradska luka je jedan centralni dio
unutar cjelokupnog zahvata na potezu „Toreta“ - Ravnice!
1.1Gradska
luka
Grad Omiš na svom
morskom dijelu treba izgraditi luku koja bi u svim vremenskim uvjetima pružila
sigurnu zaštitu plovilima. Stoga je potrebno izraditi idejno rješenje nove luke
Omiš koja bi obuhvatila prostor od zapadno „Toreta“ do uključivo na istoku
„Škver“. Predloženo rješenje poslužilo bi kao podloga za urbanističko planiranje
priobalnog prostora centralnog dijela Grada Omiša. Temeljni cilj izgradnje nove
luke Omiš je unapređenje turističke ponude grada. Luka bi mogla imati
višenamjenski karakter. Pored sportsko-rekreacijskih i nautičkih plovila luku
treba izgraditi tako da može prihvatiti veći broj turističkih brodova te manji
broj ribarskih i komercijalnih plovila. Luka Omiš može se podijeliti načelno na
tri (3) dijela i to:
1) Glavna luka
u samom centru grada zaštićena lukobranom koja bi u svom sastavu imala marinu za
prihvat ukupno 230 sportskih plovila i to 50% motornih i 50% jedrilica.
Kategorizacija brodova je izvršena po novom standardu iz 1993. godine prema
kojemu su brodovi podijeljeni u VIII kategorija. Na lukobranu moguće je
prihvatiti 5-8 turističkih brodova te 2-3 komercijalna broda u ljetnim i zimskim
uvjetima.
Polazeći od
pretpostavke idejnog rješenja predviđenog za izgradnju marine uz nasuti obalni
pojas ograničene dužine, predviđen je optimalni kapacitet marine od ukupno 230
vezova, pri čemu se zbog neposredne blizine plaže i centra grada, ne predviđa
izgradnja servisne zone u prostoru marine, kao ni zadržavanje većeg broja
brodova na suhom vezu.
Potrebne površine
akvatorija i kopnenog teritorija prema proračunu su:
površina
akvatorija Pa = 23000 m2 ≈ 2,30 ha
ukupna površina
kopna za smještaj brodova Pk = 4000 m2 ≈ 0,40 ha
površina
parkirališta Pp = 2300 m2 ≈ 0,23 ha za 96 parkirališnih mjesta.
Osim površina za
smještaj brodova i parkirališnih mjesta na teritoriju marine predviđena je
upravna zgrada, sanitarni čvor, restoran, caffe bar i dok s dizalicom za
izvlačenje brodova.
Ukupna površina
kopnenog teritorija osigurati će se izradom nasipnog platoa u moru.
Zaštita lučkog
akvatorija od valova iz smjera juga i lebića postići će se postavljanjem
lukobrana okomito na djelovanje valova iz tih smjerova, a paralelno sa obalnim
pojasom. Lukobran je projektiran pod kutom u odnosu na obalu za zaštitu od
valova iz smjera juga (SE) i okomito na valove od lebića (SW).
Glavnu luku moguće
je izgraditi u više varijanti. Varijante se razlikuju prema položaju glavnog
lukobrana, dakle sa većim i manjim kapacitetom.
2) Pomoćna luka
(servisna) istu formira lukobran sa korijenom u današnjem „Škveru“ i
nastavlja na sjeverozapad u duljini cca 80m.
Ova luka
namijenjena je za prihvat više turističkih brodova (8-10 vezova) u svim
vremenskim uvjetima. Jedan dio sadržaja na kopnu bio bi namijenjen za
servisiranje brodova te izgradnju i popravak turističkih brodova (kao što je
sada).
Na vrhu lukobrana
svrsishodno bi bilo osigurati crpnu stanicu za opskrbu gorivom brodova s obzirom
da iste nema na širem području Grada Omiša.
Potrebne površine
akvatorija prema proračunu su :
površina
akvatorija Pa= 1760 m2 ≈ 0,18 ha
ukupna površina
kopna za servisiranje, te izgradnju i popravak turističkih brodova Pk=
1000 m2 ≈ 0,10 ha, površina parkirališta Pp= 400 m2 ≈
0,04 ha
3) Središnji
dio koji se nalazi između glavne i pomoćne (servisne) luke predviđa se
nasuti približno 25m od sadašnje Jadranske turističke ceste (D8). Tako se dobiva
vrijedan prostor u samom centru grada približne veličine 7500 m2
(0,75 ha)
Detaljnim
urbanističkim planiranjem odrediti će se namjena ovog vrijednog prostora i
predvidjeti mogući sadržaji koji uključuju šetnicu (lungo mare) plivački bazen,
park i druge sadržaje primjerene ovom novoizgrađenom prostoru koji predstavlja
lice grada Omiša
1.2Uređenje
obalnog pojasa
Južna i
jugoistočna obala grada Omiša, od Fošala, pa sve do Ravnica, je u
nezadovoljavajućem stanju. Zbog vrlo uskog obalnog pojasa koji je sa sjeverne
strane ograničen magistralom, odnosno obalnom prometnicom za Ravnica, ali i zbog
neuređenosti te vrlo lošeg pristupa moru, javlja se potreba za temeljitim
preuređenjem.
Budući da se
priprema vrlo obiman rasplet (izgradnja) prometnica sa zaobilaznicom grada, gdje
će se pojaviti velike količine iskopa u kamenu, pravo je (i krajnje) vrijeme za
obavljanje priprema da se iskoristi taj materijal za uređenje navedenog obalnog
pojasa. Učinila bi se velika i nepopravljiva pogreška ako se ne iskoristi tako
povoljna prilika. Jednim zahvatom (izgradnja zaobilaznice) mogu se na
najracionalniji način riješiti dvije velike graditeljske zadaće.
Nasipanjem
predviđene količine oko 300.000 m3 iskopanog kamenog materijala uzduž
spomenute obale bitno bi se popravili uvjeti za stvaranje vrlo lijepih
šljunčanih plaža, a dogradnjom i proširenjem luke stvorili bi se uvjeti daleko
boljeg prihvata plovila, naročito onih turističkih koji ljeti dovoze turiste u
obilazak vrlo lijepe okoline grada Omiša. Orijentacija grada na turizam u svakom
slučaju traži i odgovarajuće sadržaje, a to je prije svega lijepo uređena i
održavana obala s raznolikom ponudom za odmor i razonodu. Šljunčane plaže u tom
smislu su jedan od najvažnijih sadržaja. Sada na tom dijelu postoje dosta uske
šljunčane plaže (žalo). Procjenjuje se oko 7.000 m2. Predloženim
nasipanjem kamenog materijala povećala bi se površina žala za oko 31.000 m2.
Dakle, površina žala povećala bi se za više od 4 puta. Ako se uzme standard da
po jednom kupaču treba osigurati 8 m2 (ovo je izuzetno komforno),
tada bi istovremeno na plaži moglo boraviti preko 4.500 kupača. Proširenjem žala
moguće je postaviti šetnicu po cijeloj dužini navedene obale, što je izuzetno
važno, jer je sada ta komunikacija otežana ili gotovo nemoguća. Znači, ovakvim
zahvatom turistička ponuda se može podići na znatno višu razinu. Nije potrebno
posebno naglašavati da bi se jedan dio obale uredio nakon devastacije što su je
samovoljnim zahvatima (neplanskim nasipanjem) već degradirali.
Za sve ovo što se
predlaže nužno je izraditi detaljnu dokumentaciju na temelju ozbiljnih istražnih
radnji. Radi se o zahvatu na obali u većim razmjerima, pa će promjene okoliša
biti osjetne. Očekuje se na bolje. Kako je pomorsko dobro pod posebnom
prismotrom, bez dovoljno argumenata ovakav zahvat se neće dopustiti. Zbog svega
navedenog već sad se mora započeti s odgovarajućim istraživanjima i izradom
potrebite dokumentacije, jer kad započnu radovi na iskopu za prometnice bit će
prekasno.
Ovim Idejnim
rješenjem uređenja obale u Omišu praktično se pokreće razmišljanje o ovoj
zadaći. Za buduće gospodarenje priobalnim područjem mora se napraviti sva
relevantna tehnička i upravljačka dokumentacija.
Uređenje plaža (opis rješenja)
Jugoistočno od
pristana pruža se kupališni dio obale. Nagib dna je relativno strm, pa
zadržavanje žala u većim količinama bez izgradnje potrebnih objekata nije
moguće. S obzirom na ekspoziciju (izloženost valovima) te na osnovi batimetrije
procijenjeni su oblici uvala i raspored kamenih tombola. Da bi se ublažio nagib
dna te omogućilo oblikovanje lica plaže predlaže se uzduž obale nasuti opći
kameni materijal do kote -1.50 m n.m., na koji će se zatim nanijet tucanik
odgovarajuće krupnoće i od kojeg će more učiniti žalo. Podvodna kosina kamenog
nasipa nagiba 1:1.2 se štiti od djelovanja valova krupnijim kamenim blokovima
procijenjene mase 100 do 500 kg. Oblici uvala i stabilnost žala osigurava se
kamenim tombolama u kojima je procijenjena masa kamenih blokova oko 2500 do 3000
kg. Kruna tombole i površina žala je na koti 1.60 m n.m. Žalo se procjenjuje
prosječnog zrna oko 30 mm.
Prvo se nasipa
opći kameni nasip do kote -1.50 m n.m., zatim se radi zaštita podmorske kosine
nasutog kamena i oblikuju tombole. Na kraju se nanosi zdrobljeni kamen za žalo.
Ovaj redoslijed će uvjetovati organizaciju dovoza, selekciju i način ugradnje
kamena. Dakle, sve će se uskladiti s organizacijom iskopa zaobilaznice. S
obzirom da nije moguća idealna selekcija u završnom sloju (tucanik) naći će se
koji krupniji komad kamena. Bit će potrebno nekoliko sezona da se učini žalo i
pokupe ti krupniji komadi koji se bace u dubinu. U početku su bridovi tucanika
oštri, ali samo u jednoj zimskoj sezoni kad su valovi snažniji, zrna se već
dobro zaoble. Zato završni sloj treba ugraditi prije zime.
Budući da se radi
o umjetnoj plaži (nije prirodno nastala) obavezno je skoro svake ili svake druge
godine prihranjivanje tucanikom, uvijek prije početka zime (listopad ili
studeni). Količina i mjesto nasipanja odredit će se motrenjem oblika plaže koji
se mijenja ovisno o smjerovima iz kojih valovi dolaze te o njihovom intenzitetu.
Zato je važno dobro poznavanje valnog spektra po prostoru i vremenu. Isto tako
porijeklo kamenog materijala uvjetuje brzinu trošenja i smanjenja zrna žala.
Sitniji materijal se odnosi u veću dubinu.
Za dokument u "Microsoft Word" formatu
pritisnite ovdje: