"KRIŽANAC s pedigreom reprezentativca"

Omiš, Croatia

"KRIŽANAC s pedigreom reprezentativca"

NOGOMETNI PUT OMIŠANINA IVICE KRIŽANCA OD ANONIMNOG TREĆELIGAŠKOG IGRAČA DO KRANJČAROVOG KANDIDATA ZA SVJETSKO PRVENSTVO

Iz Omiša se otisnuo u Slaven Belupo i Varteks, a potom i u Europu, na Istok. Sparta Prag, poljski Gornik, sad ruski Zenit. Poljacima je najbolji stranac u svim sportovima, Poljaci su mu nudili državljanstvo i reprezentaciju. I nikako ne mogu shvatiti da u Hrvatskoj za Ivicu Križanca znaju samo njegovi prijatelji. S Gornikom je izbacio Herthu i Manchester City (čuvao Anelku), sa Zenitom je prošao u osminu finala Kupa UEFA

Razgovarao: Blaž DUPLANČIĆ
Snimio: Ante ČIZMIĆ

Ivica Križanac (26), prvotimac ruskog Zenita, zaintrigirao je hrvatsku javnost nakon izjave izbornika Zlatka Kranjčara kako je u najužem krugu, među trideset kandidata, za put na Svjetsko prvenstvo u Njemačku. Otkud Cici Križanac!? Nogometna priča ovog Omišanina odvijala se daleko od očiju javnosti...
- U vrijeme kad me izbornik spominjao bio sam u Istanbulu, gdje je Zenit igrao utakmicu Lige UEFA protiv Bešiktaša. Prijatelji iz Omiša javili su mi što se zbiva - počeo je Križanac.
- Iznenadila me Kranjčarova izjava s obzirom na to koliko me poznaju ili bolje reći ne poznaju u Hrvatskoj. Još uvijek mi cijela priča zvuči nestvarno, no, javi li se izbornik odmah se pakiram i dolazim!
Kad ste zadnji put razgovarali sa Cicom?
- Bilo je to uoči lanjskog Božića u Zagrebu. Nadao sam se, možda, pozivu za koju akciju u ovoj godini, no, nije se dogodilo. Ne želim se nametati, ako i ne odem na Mondial navijat ću zajedno s društvom iz Omiša pred televizorom. Letjet će sve u zrak, kao i uvijek kada igra naš nacionalni tim.

Odbio Poljake

Niste poletjeli na krilima izbornikovih riječi?
- Da se razumijemo: volio bih kad-tad zaigrati za "vatrene", radi toga sam i odbio Poljake. Ni za jednu zemlju osim Hrvatske ne bih mogao igrati. Ljudi su za našu domovinu davali živote, ni uz jednu himnu osim Lijepe naše ne bih mogao igrati s pravim nabojem.
Poljaci vas drže kao svoga, u Hrvatskoj je malo tko znao da su vam ponudili državljanstvo.
- Dražen Besek je u intervjuu za novine to spomenuo, pa je netko možda primijetio. Bio sam tada kapetan Groclina, jedini inozemni igrač poljske momčadi s trakom oko ruke.
Proglašavani ste najboljim obrambenim igračem lige dvije godine za redom, a 2004. dobili priznanje kao najbolji stranac računajući sve sportove. Nije samohvala to spomenuti, radi se o činjenicama.
- Ali kod nas bi netko mogao reći "šta se sad taj nešto hvali". Drugačije se osjećam kad dođem doma, a posve drugačiji status uživam u Poljskoj i Rusiji. U poljskim novinama redovito objavljuju koliko su i kako igrali njihovi igrači u europskim ligama, a onda obavezno spomenu koliko je Križanac odigrao minuta za Zenit. Njihovim novinarima nikako nisam mogao objasniti da u mojoj domovini nitko i ne zna za mene, osim nekolicine najbližih prijatelja u Omišu.
Možda stoga jer niste igrali u Hajduku ili Dinamu?
- Najvjerojatnije. Po šest mjeseci proveo sam u Slaven Belupu i Varteksu, te odigrao za njih svega dvadesetak utakmica.
Stoga vaša priča i jest zanimljiva, doma anonimac, vani priznati igrač.
- Iz Omiša i Treće lige u elitu. Baš tako! Zasluge za moj uzlet u prvoligaško društvo pripadaju Luki Bonačiću, koji me nakon probnih treninga zadržao u Slaven Belupu i pružio mi priliku.

Spartanski život

Vratimo se inozemstvu...
- Otišao sam najprije u češku Spartu. Nisam se baš najbolje snašao, susrete Lige prvaka gledao sam s klupe. Bio sam premlad i nestrpljiv, mislio sam da mogu igrati. Nervoza me otjerala na klupu, pa u drugu momčad. No, u te dvije godine izvukao sam određene pouke...
Kakve?
- Valja šutjeti i raditi. Iz Sparte sam otišao u Gornik, odakle me nakon šest mjeseci uzeo Groclin.
Transfer je vrijedio...
... oko 400 tisuća eura.
U Groclinu počinju prave stvari.
- Točnije, europski uspjesi. Prošli smo kvalifikacije, pa u prvom kolu Kupa UEFA izbacili njemačku Herthu. U Berlinu smo odigrali 0:0, a kući dobili 1:0. Eliminirali smo i Manchester City s brojnim njegovim zvijezdama, u gostima je bilo 1:1, doma 0:0. Čuvao sam tada Anelku, nisam mu dao da dođe do daha. Brzo sam shvatio kako ne igra ime, nego srce.
Postoji li pak neko "ime" s kojim ste imali problema?
- Pa i ne baš. Ruska liga je ojačala, svaki tjedan nudi dvoboje s klasnim igračima. Ali ajde, izdvojit ću Saviolu koji je po skliskom terenu bio nezgodan. Zenit je dobio Sevillu sa 2:1, neporaženi smo ostali i na gostovanju protiv Bešiktaša, za koji je zaigrao Ailton.
I u Rusiji vam se omilila Europa.
- U skupini sa Bešiktašem, Sevillom, Guimaraesom i Boltonom prošli smo dalje, što je najveći europski uspjeh u povijesti Zenita. Popularnosti ruskog nogometa uvelike je pridonjelo osvajanje Kupa UEFA momčadi CSKA Ivice Olića prošle sezone.
Zenit osvajač Kupa UEFA! Utopija?
- Sve je moguće! Najteže će nam biti u prvom susretu osmine finala u koji ulazimo s priprema, usred zimske stanke.

Polarni uvjeti

No, teško je i protivniku u polarnim uvjetima?
- Pa da, treba se naviknuti. Mene je po dolasku u Rusiju, u prvoj utakmici za Zenit protiv Krasnodara u Kupu, dočekalo minus 18 stupnjeva. Bilo je to u ožujku, u uzvratu smo pobijedili sa 1:0, a igrali na plus 27! Eto što je Rusija.
A kvaliteta lige?
- Ravna onima "petice". CSKA, Lokomotiv, Spartak, Dinamo Moskva, te moj Zenit, mogu se nositi s bilo kojom momčadi. U ligi nam se teško tući s Moskvom, gdje ima čak sedam prvoligaša. Sankt Peterburg ima šest milijuna stanovnika, Zenit je jedini gradski prvoligaš i stadion koji prima 26.000 gledatelja uvijek je pun.
Zbog ozljede ste imali dugu pauzu.
- Tri i po mjeseca! Dvaput me u šest mjeseci ozlijedio isti igrač, čime su se zabavljale ruske novine. Bio je to Dadu iz Alanije Vladikavkaz. Postigao sam pogodak u 20. minuti, a u 60. sam morao napustiti teren. Više je igrača izbivalo s terena radi ozljeda, Zenit je zaredao neuspjesima i spustio se na šesto mjesto. Sve karte bacili smo na Europu, uoči susreta sa Sevillom i Bešiktašem po zapovjedi predsjednika morao sam nazad na teren i prije nego li sam bio potpuno zaliječen. Odradio sam nekoliko treninga, mislio da ću radi duge stanke startati s klupe, no trener me stavio od početka. Nakon remija u Istanbulu uslijedila je neopisiva fešta, nadam se kako nećemo stati na osmini finala. Rosenborg ne bi trebao biti nepremostiva prepreka.

Tripice kod kuma Joskana

Iako živi u Rusiji, Križanac ne pije votku. No, čašicu domaćeg vina iz očeve radionice neće odbiti. Najdraže mu je svratiti u kuma Joskana na brujet i tripice, "čovik je iz naroda", kojega zanimaju isključivo običaji njegova kraja.
Oženjen je Ivom, s kojom očekuje drugo dijete. Vjeruje kako mu sreću donosi dres s brojem četiri jer je "četvorku" na dresu nosio njegov tata Petar u vrijeme kad se Omiš borio za ulazak u drugu jugoslavensku ligu. Ugovor za Zenit veže ga do 2009. godine, njegov transfer iz Groclina u Rusiju vrijedio je 950.000 eura. Od standardnih prvotimaca Zenita jedini nikad nije zaigrao za reprezentaciju svoje zemlje. Ali, kako je krenulo...

Jedan dan u Hajduku

U Hajduku sam odradio - jedan trening! Imao sam tada 14 godina, došao iz male sredine. Tog sam se dana osjetio kao stranac, a nije mi se svidio ni odnos prema igračima. Financijska situacija u mojoj obitelji bila je takva da bi svakodnevni put od Omiša do Splita predstavljao bitnu stavku u kućnom proračunu, pa sam odlučio ostati doma. Ionako mi se činilo da nikoga neće biti briga ako više nikada ne dođem - priča Križanac.

Hvala Omišanima

Prvotimac Zenita nikad nije zaboravio ljude iz matičnog kluba:
- Ostajem vječno zahvalan svima koji su me odgajali u Omišu, Igoru Jelaviću, legendi kluba Tomislavu Raljeviću, te Goranu Šušnjari koji je odlično radio s cijelom mojom generacijom. U seniorima sam debitirao sa 16 godina. U vatru me gurnuo trener Petar Kalinić. Igrao sam tada u veznom redu, do mene je bio iskusni Ante Rakela, koji mi je ulijevao sigurnost.

Objavljeno: 19. prosinca 2005.
IZVOR: "Slobodna Dalmacija"

Back to "News" Top of page Back to "News - Arts, Culture &..."