Poprsje revolucionara Pave Brničevića nalazi se u Spomen parku u centru Dugog Rata. Lijevano je u bronci i postavljeno na postolje od brušenog bijelog kamena, 100x50x35 cm, s uklesanim i olovom ispunjenim natpisom:

PREDRATNI REVOLUCIONER

I  PRVOBORAC

PAVE BRNIČEVIĆ pok. Ante

1913 - 1942

Poprsje, 70 X 55 cm, je rad akademskog kipara Krune Buljevića iz Omiša. Svečano je otkriveno 1978. godine.

PAVE BRNIČEVIĆ, Antin, rodio se 11. svibnja 1913.godine u Krilu-Jesenice, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Nakon završene osnovne škole prihvaća se zemljoradničkih poslova jer ga roditelji nisu mogli dalje školovati zbog teških materijalnih prilika.

Godine 1932. se zapošljava u tvornici »La Dalmatienne« u Dugom Ratu kao fizički građevinski radnik. Osjeća sve nedaće radničke klase, postaje simpatizer radničkog pokreta i povezuje se sa članovima Partije u tvornici.

Na petomajskim izborima 1935. godine bio je jedan od nosilaca liste Radničke stranke u Donjim Poljicima i dolazi pod udar tadašnjeg režima. Zbog svoje revolucionarne aktivnosti bio je otpušten sa posla. Ponovnim prijemom na rad u tvornicu dobiva konkretne partijske zadatke koje sa velikom odgovornošću u strogoj ilegalnosti izvršava. Kao već provjeren i odan, 1938. godine postao je i član Komunističke partije Jugoslavije.

Brničević je bio jedan od učesnika velikog radničkog štrajka u tvornici 1939. godine. Poslije štrajka odveden je u vojnu rezervu u Sinj gdje se povezuje sa članovima Partije, surađuje sa revolucionarom i odanim partijskim radnikom Stipom Romcem. Pun energije i oduševljenja, za vrijeme vojne vježbe u Sinju sa nekoliko članova Partije aktivno radi na osnivanju partijske ćelije u 13. pješadijskom puku.

Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i napada agresora na našu zemlju, vraća se u Dugi Rat i zapošljava u tvornicu. Posebno se istakao u radu s omladinom, sakupljajući i skrivajući oružje i obučavajući omladinu u rukovanju oružjem.

Kao iskusni i neustrašivi borci Pave Brničević i narodni heroj Đermano Senjanović, početkom 1942. godine, na mjestu Vavlje u Dućama, oslobađaju četvoricu drugova koje su žandari uhapsili i sprovodili u Omiš.

Brničević sudjeluje 21. veljače 1942. godine u borbi s žandarima i Talijanima ispred Turske pećine iznad Zeljevića, Jesenice.

U ovoj borbi je bio teško ranjen, prenesen u Tugare, odakle ilegalno u splitsku bolnicu. Krajem travnja 1942. godine vraća se iz bolnice i u strogoj ilegalnosti smješten u bunker u vlastitom vinogradu na liječenje. Krajem svibnja 1942. godine pronađen je masakriran u vinogradu. Tako je na tragičan način prekinut život istaknutog revolucionara i čovjeka, koji je sve svoje snage i sposobnosti posvetio Partiji i narodu.

U sjećanju svojih suboraca ostao je kao skroman, hrabar i odan, kao pravi predstavnik radničke klase i ne­pokolebljivi borac za njena prava.

Literatura:

"Dalmacija"- list radnih ljudi OUR-a tvornice karbida i ferolegura Dugi Rat, 1976, br. 19.

Arhiv Mjesne organizacije SUBNOR-a Dugi Rat i općinskog odbora SUBNOR-a Omiš

Izvor:

Fotografija: © Stanko Karaman

Tekst i fotografija preneseni iz knjige Tomislava Perića: "U spomen revoluciji" iz 1983. godine