Omiš, Croatia
© 2003-2008 www.almissa.com. All rights reserved.
Tedy Popovac
Zaslužni Omišanin (Resident with Merit)
inženjer brodogradnje/shipbuilding engineer
Nezaposleni genijalac
Čovjek koji je u splitskom brodogradilištu dobio otkaz kao tehnološki višak, kojeg su odbili i u riječkom “Viktoru Lencu” jer - nosi naočale, 31-godišnjak iz Omiša, inženjer brodogradnje koji već godinama samozatajno upija i otkriva sve tajne brodskih pogonskih mehanizama, najprije kroz fakultet, pa uz naprasno prekinuti rad u brodogradilištu, ali uvijek uz brojne faturete, te učeći od starih meštara, dobitnik Zlatne diplome za najbolju inovaciju Dalmacije, zlatnom medaljom međunarodne izložbe inovacija (IENA) u Nürnbergu nagrađeni inovator, sve je to naš sugovornik - Tedy Popovac.
KD: Ocjenjivački sud koji je činilo 16
stručnjaka iz osam država, ocijenilo je vaš izum pogona plovila pomoću
kontrarotirajućih vijaka na jednoj pogonskoj osovini najzanimljivijim i
najboljim. Recite nam nešto više o tome.
Pa, mislim da bez lažne skromnosti mogu reći da nitko osim mene
još nije uspio postaviti rješenje da se na jednoj osovini dva vijka
rotiraju u suprotnim smjerovima. Postoje, doduše, neka rješenja s jednom
osovinom gdje se dva vijka rotiraju u istom smjeru, ali kontrarotirati
vijke…
Oprostite na ovim tehničkim izrazima, no možda je
najbolje da ukratko vašim čitateljima pojasnim o čemu se to zapravo u
mom izumu radi.
Naime, svaki klasičan brod ima osovinski vod koji prolazi od motora kroz
trup broda, izlazi vani i na čijem se kraju nalazi vijak ili “propela”.
Ja sam uspio napraviti da se na toj jednoj osovini nalaze dva vijka koji
se vrte u suprotnim smjerovima i da tako uz isti utrošak goriva “brže”
guraju brod naprijed.
Izum je izazvao silno zanimanje u Nürnbergu, a i u
Zagrebu. Štand na izložbi u
Nürnbergu bio je svakodnevno opsjedan zainteresiranima koji su se
raspitivali, a među njima je bilo i uvaženih predstavnika najpoznatijih
svjetskih tvrtki. Spomenuti ću ovdje samo neke; šef razvojnog odjela
Volvo Penti, švedanin sa 148
prijavljenih patenata za Volvo bio je iznenađen mojom idejom, a gospodin
Lenard Brandt iz
Propeluma, jedan od najvecih
stručnjaka u branši, već nekoliko puta me je nazvao kući, zanimajući se
za moj izum, pa tek Nizozemci…
KD: Kako vam je uopće sinula ideja koja je rezultirala ovim
izumom? Kako je sve počelo?
Ja sam dosta praktično radio s ovim stvarima, pogonskim mehanizmima za
brodove, brodskim i vanbrodskim motorima, a i stručno i teoretski sam
također dobro “potkovan” - inženjer sam brodogradnje splitskog
FESB-a - tako da mi se znajući
za kontrarotirajuće probleme kod pogonskih mehanizama (problem prekreta,
problem brtvljenja, nosivih ležajeva između dviju osovina… ) s vremenom
javila ideja: je li moguće kontrarotirajuće vijke montirati na samo
jednoj osovini?
Četiri godine sam potrošio na tehnološku razradu, a onda se posljednjih
šest mjeseci radio prototip. Znao sam da koncept koji je kompliciran ne
može proći, pa sam puno vremena posvetio osmišljavanju što
jednostavnijeg i praktičnijeg rješenja. I zadovoljan sam. Jedna od
bitnih prednosti rješenja je što izum ima malo rotirajućih dijelova,
tako da ga se može takoreći u sat vremena sastaviti i rastaviti do
detalja.
KD:
Na kakvim ga je brodovima moguće primijeniti?
Primjena je moguća na brodovima od 6 do 300 metara. Moguće ga je
ugraditi na svaki brod koji ima osovinski vod, samo treba znati kolika
mu je ulazna snaga na osnovu koje se radi proračun za pogon s
kontrarotirajućim vijcima.
KD: Kakav je status izuma sada i kakvi su vam daljnji planovi?
Kad možemo očekivati da će se izum početi primjenjivati?
Naravno da imam planove s ovim izumom. Ja i moj prijatelj i partner,
Joško Stella, koji je na sebe
preuzeo svu poslove oko e-mail kontakata, kompjutera, logistike,
putovanja i ostalog, trenutno čekamo da se riješe sve pravne stvari s
zaštićivanjem tj. patentiranjem izuma u Europi i svijetu, a to je jedna
dugotrajna i financijski poprilično skupa procedura.
Mi smo prijavili naš izum Europskom
patentnom zavodu, koji će utvrditi da li je to jedinstveni izum
u svijetu i shodno tome zaštititi ga odgovarajućim pravnim aktima. Po
zadnjim informacijama kojima raspolažemo, postupak je u tijeku i mogu
vam zasad reći da samo dva patenta na svijetu imaju nekih ali samo
dodirnih točaka sa našim. Dakle, ovaj izum je definitivno nešto novo, no
naravno, trebamo pričekati na potvrdu patentnog zavoda.
Tek nakon toga slijede nam ozbiljni pregovori sa zainteresiranim
velikim svjetskim kompanijama o opsežnom testiranju prototipa izuma i
dobivanju svih relevantnih karakteristika na tim ispitivanjima. Te
karakteristike će tek utvrditi koliko sve to valja, a kako stvari stoje,
nema razloga da ne bude dobro, ekonomično (očekujemo oko 20% veći
potisak uz isti utrošak goriva) i što je nadasve važno - pouzdano.
Ako bi se pokazali dobri rezultati na
testiranju prototipa, to bi bio jedan totalni preokret u pogonu brodova.
Moglo bi doći i do totalnog preokreta na tržištu. Jer ova pogonska
jedinica se može relativno jeftino napraviti. No, naravno, tek nakon
provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata mi ćemo moći reći imamo li
tako nešto.
KD: Zašto umjesto uključivanja stranih velikih kompanija ne
krenete sami, ili u suradnji sa nekom hrvatskom firmom, u postupak
testiranja i eventualne proizvodnje? Zašto vaš izum, nakon svih ovih
pozitivnih reakcija iz zemlje i svijeta ne bi postao, recimo “novi
Summamed”, novi hrvatski proizvod koji će osvojiti svijet?
Uhh, moralo bi se puno toga poklopiti. Ja i moj partner smo nezaposleni.
Zaštita patenta je skupa, no sama testiranja na recimo “Brodarskom
institutu” u Zagrebu su preskupa da mi bi to sami uspjeli
financirati. Imamo neke ponude iz nadležnog ministarstva koje će nam
pokušati sniziti cijenu testiranja, no čak i tako nam je preskupo.
Možda je trenutno najrealnija opcija uključiti neku veliku stranu
zainteresiranu kompaniju, naravno, nakon obavljenih pregovora, koja ima
dovoljno i financijskih i ljudskih resursa - stručnjaka, a koja može
puno lakše i pokrenuti eventualnu proizvodnju za svjetsko tržište, ako
sve prođe u redu.
Naravno da imamo i drugih planova u rukavu, pa i onih za samostalnu
proizvodnju u Hrvatskoj, no daleko je do toga, znaš i sam kakva je
poduzetnička situacija u zemlji… Treba biti realan. Kao što rekoh, puno
bi se toga moralo poklopiti. No ako se nitko iz svijeta ne zainteresira
za ovo, nastojat ćemo ipak nekako pokrenuti proizvodnju u Hrvatskoj. Ima
ovdje dosta stručnih ljudi i nekoliko firmi koje već sad mogu “uskočiti”
u realizaciju ovog projekta, ne samo za hrvatsko nego i za veliko
svjetsko tržište.
KD: Vi ste još formalno nezaposlen. Što iz vašeg iskustva
možete poručiti mladim i nezaposlenima čitateljima KD?
Moj prijatelj Joško i ja smo oba radili. On u jednoj (dućkoj) privatnoj
firmi, ja u projektnom uredu u splitskom “škveru”. Obojica smo
dobili otkaze. Neću sad širiti pesimizam, ali od sedam godina, od kada
sam diplomirao, pet i po godina staža imam na
Zavodu za zapošljavanje! I
ovaj moj izum…
Ma može on biti i ovo i ono, na za sada
on mi je prvenstveno šansa da dobijem posao u struci!
Da, otišao bih vani, gdje se znanje više cijeni, kad već ne mogu
dobiti posao ovdje, i radeći za neku kompaniju iz ove moje branše
nastojao u nekoliko godina naučiti što više, te se potom vratiti, i
ovdje, u Omišu, napraviti nešto. Sam ili u suradnji.
Eto sad ispada da sam napravio ovaj izum samo zato da pokušam nekome
dokazati da ja nešto znam! Nadam se da će vaši mladi i nezaposleni
čitatelji imati više sreće od mene i mog prijatelja i da će naići na
poslodavce koji će prvenstveno cijeniti rad i znanje.
Uostalom, zapitajmo se svi još jednom, zar nismo, kao što to poslovica
kaže, sami kovači svoje sreće?
Piše: Mladen Banović
|
Objavljeno: 22. ožujak 2004. /Originalni
razgovor prenesen iz "Kronike Duća"/ |
