www.almissa.com

Omiš, Croatia

 

- Site map

- Picture Gallery

- Video Gallery

- Information

- History

- Arts, Culture &...

- People

- News

- Chat Room

- Curiosity

- Search

- Links

- Guestbook

- WEB Statistics

- Send E-Card!

- What's new?

 

Contact Us!

© 2003-2008 www.almissa.com. All rights reserved.


IZ POVIJESTI OMIŠKE KRAJINE I POLJICA (6)

 

Redarstveni pravilnik

Omiš na početku 20. stoljeća ima gradske značajke, što potvrđuje i "Redarstveni pravilnik za grad Omiš", tiskan 1911. u Splitu. Preslik njegova teksta, s ekološkog stajališta aktualnog i danas, reprintiran je u knjizi "Omiška krajina-Poljica-Makarsko primorje" Bože Mimice, autora ovog feljtona ("Vitagraf", Rijeka)

Piše: Bože MIMICA

U početku 20. stoljeća razvio se omiški stranački život u kojemu su dominirali pravaši i naprednjaci. Na općinskim izborima 1911. godine premoćno pobjeđuju pravaši (29 izbornika prema 7 ostalih stranaka).
Odnosi među pravašima i naprednjacima bili su vrlo loši sve do Prvoga svjetskog rata, obje su stranke težile pridobiti seljake za svoju politiku, pa su nastojali u svakoj manifestaciji privući u Omiš što više pristaša iz okolnih sela omiške općine.

Dvije čitaonice

Odnosi su bili toliko zatrovani da su osnovali dvije čitaonice. Godine 1908. predsjednik Pučke napredne stranke Josip Smodlaka osnovao je prosvjetno društvo Pučka čitaonica, a mjesec dana poslije pravaši su formirali Hrvatsko kolo, utemeljeno na čistoj podlozi kršćanstva i hrvatstva protiv kužnih i otrovnih Smodlakinih čitaonica. Takve zadjevice trajale su do atentata na austrijskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914. godine, koji se snažno dojmio Omišana i stišao stranačke napetosti.
Omiš je sporo napredovao jer su trgovina i obrt bili slabo razvijeni. Iz jednoga dopisa općinske uprave Trgovačko-obrtnoj komori u rujnu 1920. godine, kad je Omiš bio već u novoj državi, navodi se desetak prodavaonica i više od dvadeset obrtničkih radionica na području općine.
U trgovini prevladavaju prodavaonice mješovite robe, nekoliko prodavaonica manufakturnih artikala, dvije prodavaonice namirnica (ulja i jestiva), a jedna vina, žita i višanja. Među obrtničkim radionicama najviše je pekara i stolarija, zatim brijačnica, mesnica, krojačnica, ugostiteljskih objekata, ribarskog materijala i jedna tvornica soda vode. Omiški i poljički trgovci većinom su izvozili vino u Trst sve dok poslije Prvoga svjetskog rata nije pripojen Italiji.

Pet "naslova"

Omiš i Priko početkom 20. stoljećaUnatoč malom broju stanovnika i gospodarskoj stagnaciji, Omiš je na početku 20. stoljeća imao jasno izražene gradske značajke. Među ostalim to potvrđuje i Redarstveni pravilnik za grad Omiš, tiskan u Splitu 1911. godine. U toj knjižici, podijeljenoj u pet "naslova", sažeto su propisane mjere javne sigurnosti (promet ulicama i javnim mjestima), javno zdravstvo, ćudoredno ponašanje i zaštita od buke, rad klaonica i mesnica, prodaja mesa, ribe i plodina, ponašanje bremenara (služnika) i kazne za prekršaje.
U primanju služinčadi na posao preuzete su odredbe Pravilnika Visokog Ces. Kr. Namjesništva iz 1854. godine. Po nekim svojim odredbama omiški Pravilnik može i danas poslužiti kao uzor ekološkog ponašanja u gradu. Tako se, primjerice, zabranjuje vješanje bilo kakvih predmeta u trgovinama izvan vrata i prozora ako nisu bar dva metra podignuti iznad tla, da ne ugrožavaju prolaznike (čl. 2.), a svaki općinar mora održavati besprijekorno čistim onaj dio ulice ili javnog mjesta pred svojom kućom (čl. 4.). Zabranjeno je držanje na prozorima i prislonima kuća posuda sa cvijećem, ptičjih krletki i drugih predmeta ako nisu osigurani, a za polijevanje cvijeća treba posudu uvući unutra (čl. 9.).

Ponašanje maškara

Preko dana, u ljetno doba, svi trgovci moraju pokraj vrata držati posudu punu čiste vode da se napoje žedni psi (čl. 15.), a tko želi držati psa, mora plaćati godišnju pristojbu od šest kruna, osim za čuvarske poljske pse. Osim toga, svaki pas mora imati ogrlicu od volujske kože ili mjedi s početnim slovima imena i prezimena vlasnika, a opasni psi brnjicu (čl. 16.). Svaki općinar dužan je održavati primjernu čistoću u svome dvorištu, prohodištu i na stubama (čl. 24.), a najstrože se zabranjuje nagomilavanje gnoja na javnim i privatnim mjestima, makar i privremeno (čl. 25.). Čišćenje gnojišta dopušteno je samo noću od 11 do 5 sati (čl. 28.), a zabranjeno je bacati uginule životinje u rijeku i more (čl. 37.). 
Čak je propisano i ponašanje maškara u pokladno doba. Posebno su stroge odredbe o klanju stoke i prodaji mesa, ribe i plodina, kojima se ni danas nema što dodati. Radmanove mlinice, fotografija iz 1926.Na kraju su predviđene kazne za prekršaje i globe. Prekršaji prema spomenutim odredbama, ako ne spadaju pod kazneni postupak, kažnjavaju se globom do četrdeset kruna ovisno o težini prekršaja, a neki po ministrovoj naredbi iz 1855. godine. Sav novac od kazni i globa pripada Zavodu javne sigurnosti u Omišu.

 

 

Svršetak feljtona

 
 

Objavljeno: 1. kolovoza 2003.    
IZVOR: "Slobodna Dalmacija"

 

 

 

  Back to "News"                                                                                        Top of page                                                   Back to "News - Arts, Culture &..."