www.almissa.com

Omiš, Croatia

 

- Site map

- Picture Gallery

- Video Gallery

- Information

- History

- Arts, Culture &...

- People

- News

- Chat Room

- Curiosity

- Search

- Links

- Guestbook

- WEB Statistics

- Send E-Card!

- What's new?

 

Contact Us!

© 2003-2008 www.almissa.com. All rights reserved.


IZ POVIJESTI OMIŠKE KRAJINE I POLJICA (5)

 

Narodni običaji i vjerovanja

Najbolju monografiju o kulturi i životu stanovništva Poljica napisali su Frano Ivanišević (1863.-1947.), svećenik i javni djelatnik rodom iz Jesenica, i Josip Kekez, kroatist (Katuni, 1937.), a u omiškom kraju Miro i Vid Mimica. Po njima, ovdašnji ljudi su "gostoljubivi i darežljivi, pošteni i vrijedni, pobožni i susretljivi..."

Piše: Bože MIMICA

Omiška regija vrlo je zanimljiva za proučavanje nezapisane povijesne starine radi razjašnjavanja tradicijskih specifičnosti seoskoga života, strukture obitelji i ruralne društvene zajednice, moralnih normi i običaja u pojedinim sredinama ovoga prostora. Dakako, što je udaljenost od mora veća, to su običaji i vjerovanja stariji i način življenja arhaičniji.

 

Znaci nesreće

Po općem sudu, najbolju monografiju o kulturi i životu seoskog stanovništva Poljica napisali su Frano Ivanišević (1863.—1947.), svećenik i javni djelatnik rodom iz Jesenica, i Josip Kekez, kroatist (Katuni, 1937.), a u omiškom kraju Miro i Vid Mimica. Zapisivali su prizore iz svakidašnjega života, narodne običaje, ljetne i zimske poslove, vrline i mane stanovništva, vještine i vjerovanja starih ljudi, magiju i nadriliječništvo.
Po tim zapisima Poljičani su gostoljubivi i darežljivi, pošteni i vrijedni, pobožni i susretljivi. Pomagali su jedni drugima, a u srdžbi malo su psovali i zbog toga se ispovijedali kod strogih svećenika. Najveće su im mane bile praznovjerje i strah od natprirodnih sila, što se prenosilo s koljena na koljeno.
Vjerovali su, primjerice, da je susret na putu udovice ili crne mačke siguran znak nesreće, da bura puše iz jame u planini. Mrzili su zmiju što je otrovna i što je kriva za sve nesreće u zemlji jer je nagovorila Evu u raju da jede zabranjeno voće. Ako grešan čovjek umre, može poslije smrti postati vukodlak, a za života đavo može ući u čovjeka i zavladati njime. Mnogi su vjerovali u duhove i snove koji proriču budućnost. Osobito su se plašili vještica, preko kojih đavoli nanose štete narodu. Vjerovali su da vještice noću lete i kriješte, čupaju djeci srca u kolijevkama, pretvaraju se u leptire i slično.

Vještice iz crnih oblaka

Poljički statut iz 1762. (Muzej grada Omiša)Vješticama su pripisivali mnoge nesreće: razne uroke i začaranosti, bolesti ljudi i stoke, štete od tuče i drugih nepogoda. Vještice borave u crnim oblacima, a noću se sastaju na raskrižjima. U oluji, kada se nad zemljom nadviju crni oblaci i pucaju gromovi, narod umire od straha i moli Boga za pomoć. Tada sva zvona zvone, a pred kuću se iznosi alat s prekriženim motikama radi sprječavanja zla. Dakako, osim u vještice mnogi su vjerovali i u druge utvare.
Valja napomenuti da su Ivanišević i Kekez navodili različite priče, gatke, basne, rugalice i druge oblike usmenoga stvaralaštva u Poljicima. Takve su se usmene tvorevine ponajviše pričale za stolom, zimskih večeri ili na putu, da prije prođe vrijeme. Za uzvrat se i Omišani, Bračani i Trogirani rugaju Poljičanima, osobito knezovima i kančelirima, kojima to nije drago, ali se neće uvrijediti, kaže Ivanišević. No, i Poljičani se znaju narugati na svoj račun.
Osobito su bile popularne rugalice pojedinih socijalnih skupina, kao građana na račun seljaka koji je kupio naočale misleći da će naučiti čitati.

 
 

Objavljeno: 1. kolovoza 2003.    
IZVOR: "Slobodna Dalmacija"

 

 

 

   Back to "News - Arts, Culture &..."                                                    Top of page                                                                                                          Next