www.almissa.com

Omiš, Croatia

 

- Site map

- Picture Gallery

- Video Gallery

- Information

- History

- Arts, Culture &...

- People

- News

- Chat Room

- Curiosity

- Search

- Links

- Guestbook

- WEB Statistics

- Send E-Card!

- What's new?

 

Contact Us!

© 2003-2008 www.almissa.com. All rights reserved.


Vedran Bađun - Prvi dalmatinski rendžer

18. studenog, 2006.

 

Pustolov, komandos, uspješni sportaš u borilačkim sportovima, trener tajlandskog boksa, majstor tetovaže, autor dva romana, mladić koji je plivao s krokodilima, nije se povukao ni pred slonom, igrao s opasnom zmijom, živio s domorocima, istražio velik dio egzotičnih tropa, šuma i prašuma, sudjelovao u raftinzima na najopasnijim svjetskim rijekama te dugo godina vodio rafting na rijeci Cetini, 31-godišnji Omišanin Vedran Bađun prvi je dalmatinski rendžer.

 

VEDRAN BAĐUN, rendžer Splitsko-dalmatinske županije, govori o pustolovinama koje je doživio na egzotičnim svjetskim lokacijama

Najsretniji sam posve sam u prirodi

Ono što je policajac na cesti, to je nadzornik, popularnije rendžer u prirodi. Trenutačno radim u kanjonu rijeke Cetine jer je sada najposjećeniji. Zimi ću službenim automobilom otići na Crveno i Modro jezero, Paklenjake, Palagružu....

"Za posao rendžera prijavio sam se jer imam duboko usađenu ekološku svijest. Obožavam prirodu i želim je zaštiti koliko je god u mojoj moći. Kao rendžer mogu izravno utjecati na njeno očuvanje od banalnih stvari, poput upozoravanja izletnika da za sobom pokupe smeće do gašenja požara, te na sprječavanje krivolovaca i ribolovaca, nadgledanje raftinga, onemogućavanje ilegalne gradnje u zaštićenim pojasevima ili ilegalnog ulaska u zaštićenu prirodu. Županija je velika i trebalo bi više rendžera. Trenutačno radim u kanjonu rijeke Cetine jer je sada najposjećeniji. Zimi ću službenim automobilom otići na Crveno i Modro jezero, Paklenjake, Palagružu...."

Vedran je napisao knjigu o svojim brojnim putovanjima potkrepljenim fotografijama, za koju sada traži izdavača. "'0 ljudima, beštijama, gustima i o spizi" ime je knjige koju sam napisao tijekom dva mjeseca, i to s lakoćom. Opisao sam brojne dogodovštine, te napisao i dva pustolovna romana koja sam ilustrirao stripom.

"Trenutačno pišem treći roman. Prvi roman je posvećen ekologiji i poruka je jasna - čovjek ne može bez prirode. Drugi postavlja pitanje može li čovjek bez religije, dok je treći čista razbibriga" - kaže Vedran.

Vedran je niz godina zarađivao baveći se raftingom, koji je vozio po najopasnijim svjetskim rijekama na kojima je mogućnost spusta obilježena kao 50 - 50. Tolika je, naime, mogućnost pogibije ako se upustite u spuštanje takvom rijekom. Njegove pustolovine počele su u najranijoj dobi, kada bi se s užitkom u rodnom Omišu popeo na visoko drvo i promatrao život ptica, crva, lišća...

"Nikada se nisam uklapao u sredinu, bio sam drukčiji i to mi je imponiralo. Kada sam bio malen, sva su se djeca igrala zajedno, no ja sam više volio otići u šumu i zamišljati svoje svjetove. Bio sam asocijalan. Iako me ljudi vole, ja se ugodnije osjećam sam u prirodi, ili okružen malim brojem ljudi. Stalno sam imao želju otići ne samo iz Hrvatske već iz Europe, upoznati svijet. Čim se ukazala prilika za to, ja sam je iskoristio.

Na svoje prvo veliko putovanje otišao sam zahvaljujući svjetskom natjecanju u orijentaciji u Novoj Gvineji. Iskoristio sam to natjecanje kako bih se mogao ukrcati na zrakoplov, jer mi je kao običnom turistu karta bila nedostupna.

Čim sam sletio, otkazao sam sudjelovanje u natjecanju i uputio se u prašumu. Nakon što sam danima lutao našao sam se medu urođenicima na otoku koji se nalazi dva stupnja od ekvatora. To je mjesto bez stakla, bez plastike, sve čime se ljudi služe je od prirodnih materijala. Sporazumijevali smo se na razne načine, a s njima sam živio dva mjeseca. Tada sam imao dvadeset godina i to je bila prva u nizu mojih pustolovina.

 

U Kostarici sam živio s Indijancem koji me učio preživljavanju u prirodi. Danima smo tražili ribu koja bi trebala izgledati kao spoj zmije i krokodila, naravno, nismo je našli jer je to lik iz njihove legende."

Brojna putovanja Vedran je financirao zaradom od raftinga.

"Rafting je bio način zarađivanja kojim sam proteklih deset godina sebi omogućio boravak u egzotičnim predjelima. Spuštao sam se niz najopasniji dio rijeke Soče, pa na rijekama u Kostarici, Tajlandu...

Nikada me nije zanimalo službeno natjecanje, već samostalno istraživanje. Veliki sam ljubitelj zoologije, tako sam s užitkom vrebao jednog jaguara tijekom sedam dana. Plivao sam u rijekama za koje sam pouzdano znao da su u njima pirane.

Jednom prilikom sam pio vodu iz rijeke u kojoj je već pio jedan slon. On se naljutio kada me vidio i pokazao to ispuštanjem ratničkog poklika, no ja se nisam micao. Kada je krenuo prema meni nisam pobjegao, već sam i ja 'riknuo'. To nadmetanje trajalo je nekoliko minuta i on je odustao, te smo obojica nastavili piti. Dobro sam procijenio stupanj opasnosti jer je slon jedna od najopasnijih životinja na svijetu.

Jednom prilikom sam se igrao sa zmijom boa dvadesetak minuta, a za simboličnu okladu od jednog dolara plivao sam pedeset metara uz krokodile duge četiri-pet metara. Dok sam lovio barakude s urođenicima, pored nas je prošao tigrasti morski pas.

Volim doživjeti životinje u njihovu okruženju. Volim svaki oblik vode osim suza. Rijeka, more, oblaci, sve mi je jednako drago."

Vedran je već tri godine u braku s dvadesetosmogodišnjom Omišankom koja radi kao turistički vodič, a upoznali su se trenirajući kick-boxing.

"Danas uživam u društvu svoje supruge i to mi je sasvim dovoljno. Ne idem u disco, ne idem u kafiće, nikada nisam pio nj pušio. Od kada sam nabavio štene argentinske doge, svog Horrenda starog 4 i pol mjeseca, savršeno sam zadovoljan."

 

Piše: Hana Konsa /Extra
Fotografija: Mario Strmotić /Extra, "Splitski portal"

 

 

     Back                                                                                                          Top of page