U dokumentu iz 1810. godine, pronađenom u arhivu maršala Marmonta, vidi se da je muškat ružu omišku, uz bračku vugavu i šibenski tartar, naručivao slavni car za svoj dvor

Muškat ruža crni, Rosenmuskateller blauer, Muscat des roses noir, Muscata delle rose nero, Muscadel of roses black, a za nas jednostavno - muškat ruža omiška vrhunska je sorta vinove loze iz okolice ušća Cetine i Poljica, gdje je sve do Prvoga svjetskog rata bila vrlo rasprostranjena. Nekada jako cijenjena i služena na mnogim kraljevskim dvorovima, iznenada se i, izgledalo je, zauvijek "izgubila" sredinom prošlog stoljeća, da bi ovih dana, na odrini omiške obitelji Popovac bila opet pronađena ova loza koja je u 18. stoljeću bila vrlo cijenjena i na carskim dvorovima ...

                                         Ime ruže

Da je omiško vino u to doba bilo pravi hit, govori nam i otpremnica, pronađena u arhivu maršala Marmonta, iz koje je vidljivo da je francuski namjesnički dvor u Ljubljani tijekom 1810. godine redovito nabavljao veće količine najboljih dalmatinskih vina. U navedenom dokumentu stoji da su iz Zadra naručene tri vrsta vina za koje se pretpostavlja da ih je i Napoleon najviše volio. Radi se o bijelom vinu tartar iz Šibenik, vugavi s otoka Brača te - omiškoj muškat ruži.

Pojavila se opet zaboravljena omiška loza muškat ruža od koje se pravio čuveno desertno vino u kojem je nekad uživao i Napoleon

I na velikoj međunarodnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. posebno se spominje upravo muškat ruža i obitelj Radman, koja je mlađima poznatija po mlinicama i proslavi 1. svibnja. Obitelj se osobito bavila proizvodnjom visoko kvalitetnog vina moscato rosa, a njihova sorta s vrisovačkih lokaliteta dobivala je brojne nagrade na inozemnim sajmovima.

Nagrade na sajmovima

- Za nagli nestanak ovoga jedinstvenog kultivara glavnim razlogom se smatra pojava filoksere i različitih bolesti uzrokovanih virusima, ali i funkcionalno ženska građa cvijeta. Slaba oplodnja i niski prinosi nisu zadovoljavali očekivanja i potrebe ondašnjeg težaka - tvrdi mladi omiški agronom Milan Jakovčić.

Ipak, posljednjih godina priča o muškat ruži počinje dobivati novi i ljepši epilog zajedničkom zaslugom stručnjaka Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za jadranske kulture iz Splitu i terenskom radu poljoprivrednog savjetnika ing. Žarka Kovačića.

Oni su na odrini obitelji Popovac u Borku pronašli primjerak ove, nažalost, već zaboravljene sorte. Uzete su i navrnute plemke, posađene na istom lokalitetu, i sada čekaju neke, nadamo se, puno bolje dane ...

Moscato Rosa - muškat ruža, vino omiške obitelji Radman (danas poznatije po Radmanovim mlinicama) dobivalo je nagrade na sajmovima

                        Venecijanac o muškatu napisao knjige 

Prvi zabilježeni podaci o muškatu potječu još iz 18. stoljeća, a spominju se u izvještajima Alberta Fortisa, poznatoga talijanskog putopisca i znanstvenika koji je od 1765. do 1791. u više navrata putovao našim priobaljem i zapisivao viđeno. Svoje putešestvije opisao je u dvije knjige (Viaggio in Dalmazia I-II, Venecija 1774.) iznoseći, uz ostalo, situaciju i prilike u poljodjelstvu dalmatinskoga kraja.

U svom izvještaju o vinogradarstvu i vinarstvu Omiša navodi: "... obrađivanje zemlje je slabo, ali je njezina kakvoća takva da donekle nadoknađuje loše održavanje. Uzgaja se pretežno loza pa se proizvodi odlično vino. Naročito se sadi muškat. Kada bi to vino bilo bolje poznato, otpala bi potreba uvoza stranih vina, na koje se svake godine troše znatne svote novca..."

Također piše da je 1794. godine splitski liječnik Julije Bajamonti u Italiju poslao "odlično omiško vino, najvjerojatnije desertnu ružu muškat".

Piše: Pero Livajić

Izvor: "Slobodna Dalmacija" / "Dugi Rat Online"