BALIĆ DRAGO MIJIN BAUČIĆ DUJE MARIJANOV BAUČIĆ ERFIND JOSIPOV BAUČIĆ IVAN PIJOV BAUČIĆ JOZO MATIN BAUČIĆ LUKA MATIN BAUČIĆ PAVE PETROV BAUČIĆ RINOSLAV IVANOV BESLIĆ ĆIRO MARKOV BULJEVIĆ LJUBO STIPIN BURIĆ BOŽO JAKOVLJEV ČEČUK ANTE MARKOV ČURČIĆ IVAN LJUDEVITOV DRUŽIĆ ANTE NIKOLIN DRUŽIĆ MIROSLAV NIKOLIN DRUŽIĆ STIPE ANTIN JURIČIĆ TITO IVANOV	KATALINIĆ DRAGUTIN MATIN KEKEZ DAVOR NIKOLIN KOVAČIĆ JOSIP STIPIN KOVAČIĆ MARKO IVANOV KOVAČIĆ STIPE ANTIN KOVAČIĆ ZITA MARIJANOVA KREMLJAK JAROSLAV RUDOLFOV KUZMANIĆ DUŠAN DINKOV KUZMANIĆ GAJO NIKOLIN LELAS DRAGO STIPIN LELAS JOSIP GRGIN LELAS MATE PETROV LELAS MILENKO PETROV LELAS MILENA GRGINA LELAS NEDILJKO MARIJANOV LELAS NIKOLA MARIJANOV LELAS VID MARKOV
LELAS ZVONIMIR JOSIPOV LUČIN IVAN JURIN MANDIĆ PETAR JOSIPOV MARUŠIĆ JOSIP DANIJELOV MARUŠIĆ JOSIP LOVRIN MARUŠIĆ STANISLAV STIPIN MIMICA JURE TADIJIN MATULIĆ JAKOV PAVIN MUNITIĆ MIRKO IVANOV NAZOR VELIMIR PETROV PAVIŠIĆ ANTE PETROV PERAK PETAR JEROLIMOV PEŠIĆ JOSIP IVANOV PEŠIĆ LUCIJA JAKOVLJEVA PIVČEVIĆ IVAN FRANIN PIVČEVIĆ IVAN JURIN	PIVČEVIĆ MILAN JURIN RIBIČIĆ FRANE JAKOVLJEV RIBIČIĆ JOSIP VJEKOSLAVLJEV RIVAROLI MARIO STIPIN ROGOŠIĆ MILAN IVANOV SEMEN ANTE MARTINOV STANIĆ IVAN ANTIN STANIĆ MIRO MARIJANOV STANIĆ PETAR MATIN ŠKARICA JURE IVANOV ŠPERAC LOVRE-RENKO IVANOV ŠPERAC-PAVIŠIĆ KATJA PETROVA TOMIĆ ANTE MARKOV VELIĆ KAŽIMIR DUJIN VIDOŠEVIĆ VJERA MARKOVA VOJNOVIĆ IVAN VICKOV

                                                                                                                 PODIŽE NAROD OMIŠA 18. 10. 1974.

Spomenik dolazi od riječi spominjati se, pamtiti, sjećati se. I latinski naziv monomentum ima isto značenje: monere, sjećati se. Prošlost živi dok traje u pamćenju živih. Događaji izraženi pjesmom, zvukom, bojom, crtežom, oblikom i volumenom, postaju neuništivi dio života, sam život. Vatre slobode užgane u mraku nasilja, u sudbonosnim danima ustanka i narodnooslobodilačke borbe, svijetle kao neugasivi svjetionici u olujama vremena.

Sjećanje na pale borce nije samo znak kulta, samo izraz poštovanja i zahvalnosti. Njihove oči, kao zjenice slobode, gledaju u budućnost. Oni su vrela životne rijeke. Oni su poruke mira i bratstva medu ljudima, narodima i kontinentima. Sjećati se znači vjerovati u vlastite snage, u snage sebe sama i svoga naroda, znači stvarati i graditi život protiv beznađa, protiv mraka nasilja i uništenja. Iz malih vrela izvire silna i moćna rijeka. Kad bi vrelo presušilo umrla bi i sama rijeka. Ova vrela ne mogu presušiti jer izviru iz neuništivih dubina naroda, iz ljubavi, iz osjećaja pravde i slobode.

Čovjek i njegov zavičaj nemaju isto lice. Njihov karakter nije isti. Ali neke svoje crte čovjek je utisnuo u prirodu, a priroda je svoje oznake dala čovjeku. Čovjek mora i čovjek planine na drukčiji način mjere vrijeme, a gledaju isto zvjezdano nebo.

Krajolik koji tvori omišku općinu raznolik je i slikovit u svojoj čudesnoj i kontrastnoj ljepoti. Urvine, prolomi i zelena Cetina. Različiti su i poslovi i životi ljudi i njihove sudbine i povijesna zbivanja. Ali ljubav prema ovom kamenu i moru, prema svojoj djeci i svojoj budućnosti, uvijek je ista. Iz stoljeća u stoljeće pisana je i potvrđena znojem i životima.

U prelomnim godinama borbe, ljubav je golorukom narodu dala snagu da nemoguće učini mogućim, da juriša i savlada demonske sile fašizma, da skrši porobljivača i izdajnika. I ovdje su prvoborci, predvođeni komunistima, upalili vatre slobode u mraku zločina i razaranja. Ovdje je riječ komunizam postala sinonim slobodna čovjeka. Ovdje je Titovo ime postalo ime naroda. Oči svijeta vidjele su plamen slobode i na Mosoru i na Dinari i na Biokovu i po svim šumama i gorama naše zemlje. Istina ove zemlje napisana je životima.

Mosor je mala planina, ali je velika u srcu. Nije Himalaja, ali svojim vrhom razgovara sa svemirom i zvijezdama. On je zavičajni Olimp i Akropola i Perunov dvor. Mosor je ljuti kamen kojeg bljesak sunca pretvara u zlato, u zlatni grumen, između modra neba i mora. Neki kažu da mu ime znači: zlatno brdo. A za nas, djecu njegovu, Mosor je živo biće. Otac i majka u nevolji, a nevjesta u radosti, u slobodi.

Mosor ne zaboravlja. Hrast i jablan, loza i maslina, grab i drača, oskoruša i višnja, zmija i ptica, prenose poruke i šapat života kroz zime i pramaljeća, od dima do dima.

Mosor pamti holokauste i pokolje, jauk i crninu ugarka. Ali i pjesmu partizansku. Riječ planine srce razumije.

O tome govori i ova foto-monografija potresna u svojoj jednostavnosti i istini. U kamen i ploču urezana imena nisu mrtvo slovo. Svako je ime roman, priča, tragedija, pjesma, sam život, neuništivi narod.

U Donjem Docu okupator je sažgao kuće i sve živo, od djeteta u majčinoj utrobi do nepokretna starca. Djeca, kasnije rođena, dugo nisu znala što znače riječi: djed, baba, brat, sestra, vjenčanje, jer ih nije bilo; sve dok se opet nije vratio život.

Život je jači od smrti.

Neka ova imena ne postanu mrtvo slovo.

Mosor nije samo kamen. Za nas, djecu njegovu, Mosor je živo biće. Spomenik života. Neuništiv.

Jure Kaštelan