Dubrovnik nije samo umjetničko djelo nego je i on sam stvaralac, kroz vjekove. Izložen utjecajima, a uvijek vlastit. Okrenut vjetrovima, a uvijek stamen i čvrst. Na njegovim kamenim kulama i zidinama ne bdije snaga oružja, nego misao i duh slobode. Ne čine ga velikim pobjede izvojevane mačem, nego snaga stvaralačke misli. Dubrovnik je grad pjesnika i grad-pjesnik.

Grad s jednim licem i bezbroj ogledala u kojima se zrcali, u kojima se umnožava. Dubrovnik je grad čuda. Rođen na obalama koje su koljevka čovječanstva. Kao Afrodita, izronio je iz stijene istog mora, iz heraklitova ''ognja koji se s mjerom gasi i s mjerom pali''. Mediteran ga spaja sa kontinentima, civilizacijama i narodima. Neusporedivi Dubrovnik.

U njegovim zidinama rođena je renesansna dalmatinska sinteza koja je ustalasala sve slavenske književnosti. Zajednička sinteza Zadra, Splita, Hvara i Dubrovnika još nije dobila pravo mjesto u svjetskoj kulturi, ali to mjesto nije u pitanju.

Dubrovnik nije samo prošlost. On je prostor i mjera novih uzleta.

Kao arhitektonski prostor Dubrovnik je jedinstvena pozornica na svijetu, otvorena nebu, pokretna, mobilna i prikladna za svaki književni izraz.

Kao estetska mjera ovaj prostor daje mogućnost da književna riječ progovori slobodno u svim dimenzijama, da potvrdi svoju životnost i autentičnost. U svakom susretu i u svakom trenutku.

Dubrovnik je autentično podneblje ljudskog duha. Grad od kamena i sna.

Jure Kaštelan