NA OVOM MJESTU 22. II 1942. VODILA SE JE PRVA BORBA SA NEPRIJATELJEM GDJE SU NAŠI PRVOBORCI IMALI ZA CILJ ORGANIZOVATI 1. MOSORSKI ODRED

U TOJ BORBI POGINULI SU

LOZIĆ ANTE IZ JESENICA

SENJANOVIĆ PAŠKO IZ SPLITA

PLOČU PODIŽE SAVEZ BORACA NOR-a JESENICE 27. VII 1950.

Spomen-ploča, 120x80 cm, postavljena je na ulazu u pećinu iznad zaseoka Zeljevići u podnožju Mosora. Izrađena je iz bijelog brušenog kamena s tekstom urezanim tiskanim slovima.

... Dan 21. veljače 1942. godine utisnuo se u povijest ustaničkog mjesta Jesenica, kao dan prve oružane akcije na ovom području protiv okupatora i domaćih izdajnika.

Još u listopadu 1941. godine održan je širi sastanak članova Komunističke partije, skojevaca, kandidata i simpatizera u kući Ivana Ercegovića, na mjestu zvanom Kapelica. Sastanku je prisustvovao Ferdo Gazin kao izaslanik Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju. Tada se raspravljalo o dizanju ustanka. Od tada pa do početka 1942. godine članovi Partije i skojevci neprekidno su radili na pripremama, održavali su sastanke i prikupljali oružje. Jedinstvenost je narod pokazao time što su u to vrijeme svi Jeseničani, koji su bili obveznici vojske tzv. "NDH", na razne načine izbjegli mobilizaciju. Oni su se zato morali povući u ilegalnost, što nije moglo ostati nezapaženo. Jedna desetina nalazila se u poljskoj kućici na Restovcu, a druga u zaseoku Zeljevićima. Koncem siječnja, u raciji, žandari su uspjeli uhvatiti četiri druga, ali su oni uskoro, oslobođeni smjelom akcijom članova Partije i skojevaca. Odlukom Kotarskog komiteta KPH Omiš prikupljani su borci u Zeljevićima. Smjelom akcijom na garnizon i tvornicu u Dugom Ratu trebalo je označiti formiranje Mosorskog partizanskog odreda.

Neuspjeh u tom pokušaju nije nimalo zaustavio ustanički val na omiškom području.

Grupa od 19 boraca sklonjena u Turskoj pećini iznad Zeljevića u Jesenicama 21. veljače 1942. održala je sastanak. Obavješteni od svojih doušnika da se održava sastanak "komunističkih elemenata", žandari i ustaše upućuju oko deset sati ujutro seoskog glavara da se predaju. Pošto nisu prihvatili zahtjev za predaju, našli su se pod ubitačnom vatrom. Skojevci i komunisti, vodeni članovima Pokrajinskog komiteta KPH Maksom Baćom, Dragom Gizdićem i Ferdom Gazinom, uzvratili su iz svog oružja ali im nepovoljan položaj pećine nije omogućio proboj iz okruženja. Pucnji i rafali, pa i minobacačka i artiljerijska vatra iz talijanskog garnizona u Dugom Ratu, odjekivali su s obje strane, sve do pada prvog mraka. Tek tada ustanicima je uspjelo da se izvuku iz pećine i prebace preko planinske kose prema Tugarima. Poslije su oni bili jezgro Mosorskog partizanskog odreda. Ispred pećine, kao na vječnoj straži, ostali su Đermano Senjanović, narodni heroj i Ante Lozić-Ciko, član KPJ i jedan od organizatora ustanka, prvi pali borci omiško-jeseničkog kraja.

Ovi gubici, ma koliko su bili teški i ozbiljni, nisu pokolebali moral ostalih boraca da nastave put i borbu kako bi stigli onamo gdje im je to Partija naredila. Borba u pećini bila je sastavni dio i nastavak višemjesečnih priprema Partije za oružani ustanak tog područja.

Ubrzo nakon borbe u Turskoj pećini, iznad Žrnovnice u Mihanovićevim stajama, formiran je Mosorski partizanski odred, vrlo snažan za tadašnje prilike - brojao je na dan formiranja 95 boraca razvrstanih u tri voda.¹...

 ¹ - „ Slobodna Dalmacija“, broj 11465,  od 20. II 1982. godine

ĐERMANO SENJANOVIĆ, Pavla, rođen je 27. srpnja 1923. u Splitu.

Zbog aktivnosti u omladinskom revolucionarnom pokretu Splita, postaje 1939. godine u šesnaestoj godini života ota član SKOJ-a. Učestvuje u generalnom štrajku radnika Splita povodom ubistva radnika, komuniste Vicka Buljanovića. Zbog toga je uhapšen i maltretiran od policije. Godine 1940. ponovo je uhapšen zbog toga što je pisao komunističke parole po zidovima kuća na čelu jedne grupe skojevaca. Koncem 1940. postaje član, KPJ, a zatim sekretar Gradskog komiteta SKOJ-a u Splitu. Na toj dužnosti razvija još širu i intenzivniju revolucionarnu aktivnost medu omladinom i radnicima Splita. Tokom aprilskog rata podržava i širi duh otpora medu građanima na liniji odbrane zemlje od agresora. Nakon kapitulacije Jugoslavije postaje član Gradskog vojnog komiteta, koji je za zadatak imao organiziranje ustanka. Istakao se u akcijama sakupljanja naoružanja i vojne opreme, u organiziranju udarnih i borbenih grupa omladine Splita, itd. Kasnije, kada je ustanak već buknuo učestvovao je u bombaškim akcijama na likvidaciji talijanskih fašista. Pored ostalog, bacio je ručne bombe i na automobil domaćeg izdajnika, fašiste Krstulovića.

Polovinom 1941. otpušten je zbog organiziranja ilegalnog rada u Splitu i kao organizator diverzije koje su članovi SKOJ-a vršili nad okupatorom. Na specijalnom sudu, u njegovoj odsutnosti, zajedno sa braćom Mrduljaš i drugim borcima NOR-a, osuđen je na smrtnu kaznu. Uprkos takvoj presudi, Đermano je i dalje boravio u gradu organizirajući još šire ilegalne omladinske grupe. Prkoseći talijanskom okupatoru, uz otvoreno divljenje građanstva Splita, Đermano je na uličnim plakatima, na kojima je objavljena njegova smrtna presuda, noću svojeručno ispisivao: "Vidio i primio na znanje, Đermano Senjanović". Ovakvim svojim ponašanjem, revolucionarnim entuzijazmom i aktivnošću, postao je uzor omladini svog grada.

Razvojem ustanka u Splitu i Dalmaciji Senjanović je dobivao teže i odgovornije zadatke. Sredinom veljače 1942. godine u pećini kod sela Jesenice prisustvovao je sastanku vojno-političkog rukovodstva Dalmacije, na kome se raspravljalo o formiranju Mosorskog partizanskog odreda. Talijani i ustaše iz Omiša saznali su za ovaj sastanak, opkolili su pećinu i blokirali izlaz, Senjanović je dobio zadatak da se probije iz pećine sa još jednim drugom i deblokira izlaz. Izvršavajući taj zadatak, poginuo je 21. veljače 1942. godine. Takvim svojim postupkom omogućio je ostalim drugovima da se iz pećine probiju i dalje nastave svoj revolucionarni rad.

Za narodnog heroja proglašen je 24. srpnja 1953. godine. 

ANTE LOZIĆ (CIKO), Roka, rođen je 17. veljače 1915. godine u Krug-Jesenice u siromašnoj zemljo-radničko-pomorskoj obitelji.

Osnovnu školuje završio na Malom Ratu-Jesenice. Poslije završene osnovne škole ostaje kući i obrađuje zemlju, a povremeno se bavi mornarskim poslovima na očevu jedrenjaku. Radeći na jedrenjaku do­lazi u dodir sa naprednim ljudima i upoznaje se sa problemima radničke klase. Na izborima 1935. godine podržava listu sa naprednim radnicima. Nakon što je pokazao veliku aktivnost među radnicima boreći se posebno za njihova prava 1937. godine postaje simpatizer, 1939. godine kandidat i 1941. godine član KPJ. 

Kada mu je saopćeno da je primljen u KPJ, primio je sa velikim oduševljenjem i prihvatio sve zadatke koje je pred njega postavljala Partija. Kao mornar stalno je saobraćao na relaciji Dugi Rat-Split i bio sigurna ilegalna veza između Splita, Dugog Kata i Omiša. Tako postaje nerazdvojni drug i prijatelj sa Đermanom Senjanovićem iz Splita.

Kapitulacijom stare Jugoslavije dolazi kući i sa ostalim članovima KPJ priprema i organizira ustanak u ovom kraju. Prikuplja oružje, municiju, odjeću i hranu za borce, a održava stalnu kurirsku vezu Dugi Rat-Split. Sa Pavom Brničevićem i Slavkom Kadićem obučava omladince u rukovanju oružjem. Savjesno i vrlo odgovorno je izvršavao partijske zadatke. Učestvovao je u oslobađanju četvorice boraca u Dućama na Vavlju, koje su žandari uhapsili i sprovodili ih ustašama u Omiš. 21. veljače 1942. godine izvršenje od strane oko 200 ustaša i Talijana borbeni napad na borce u pećini iznad Zeljevića-Jesenice. Izvršavajući naređenje da se rastjera fašistička neman koja je kao strvinar razjareno naletjela na grupu boraca u pećini, izlazi medu prvima i prihvaća borbu prsa u prsa. To je ujedno i prva oružana borba na našem području sa daleko jačim fašističkim krvnicima predvođenim domaćim izdajnicima. U toj borbi ispred pećine Ante i Đermano su bili pokošeni iz rafala fašista. Pali su herojski, a posljednje riječi su im bile: »Naprijed komunisti«. Ovo su prve žrtve, prvi udarac radničkoj klasi, KP i narodu ovog kraja.

Ante je položio svoj mladi život na oltar domovine, za obranu zemlje, za slobodu, za bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.

Literatura:

"Dalmacija" - list radnih ljudi OUR-a tvornice karbida i ferolegura Dugi Rat, 1976, br. 20.

Arhiv Mjesne organizacije SUBNOR-a Krilo-Jesenice i općinskog odbora SUBNOR-a Omiš

Izvor:

Fotografija: © Stanko Karaman

Tekst i fotografija preneseni iz knjige Tomislava Perića: "U spomen revoluciji" iz 1983. godine