Uzbudljive omiške ljetne večeri

Ljeti je grad pretrpan ljudima tako da nije lako hodati njegovim uličicama. Tada se zbivaju najvažnije društvene i kulturne zabave i cijeli grad odjekuje od izazova života, grad poludi od svega što ga spopadne u jeku sezone. Toj impresivnoj predstavi ne mogu odoljeti ni mladi ni stari, veći dio Omiša za ljetnih večeri valjda i ne spava, pa ni Shakespeare ne bi našao valjanu temu za svoj dramski ljetni san. Omiš je izuzetan grad izazivača!

piše: Anatolij KUDRJAVCEV

Omiš je ljeti pretrpan posjetiteljima i raznim namjernicima, tako da je gotovo teško hodati njegovim uličicama. Njihova uskost nije predvidjela toliku najezdu dvonožaca razjapljenih usta, uglavnom nesnalažljivih i iznenađenih, dvonožaca koji se sukobljuju s oblicima te svojom nametljivom nespretnošću ometaju ostale hodače. Osim toga, sve su te ulice ispunjene kafićima i gostionicama čiji štekati osvajaju gotovo svaki slobodni četvorni metar prostora u samom gradskom središtu. Te bezbrojne pješačke smetnje naprosto vam oduzimaju mogućnost dostojanstveno neovisničkoga promatranja ambijenta. Nije li to razlog da se Omiš, s promatračkim namjerama, prestane posjećivati ljeti, u onoj tzv. špici turističke sezone?

Grad izazivača

Ali kada ćete ako ne onda kad se tu zbivaju najvažnije društvene i kulturne zabave te kad cijeli grad odjekuje od svih mogućih izazova života? Jer kad Omiš poludi od svega onoga što ga spopadne u jeku sezone, onda je to najuzbudljivija galama, impresivnija od TV emisija, predstava kojoj ne mogu odoljeti ni mladi ni stari. Veći dio Omiša za ljetnih večeri valjda i ne spava, pa tu Shakespeare ne bi našao valjanu temu za svoj dramski ljetni san. Ali zato se, nedvojbeno, popiju epske količine piva i ostalih oblika tekućine, a noćni povjetarac ima pune ruke posla oko rastjerivanja oblaka duhanskog dima što ih proizvode mladi pustolovi i pustolovke pred zatvorenim vratima omiških kuća.
Omiš je izuzetan grad izazivača. Raspored mu je takav da žestoko poziva na nekakve posebne duhovne odnose koji su istodobno nježni i vatreni. Zbog te dvojnosti u Omišu nije lako postati pjesnik mada tu sa svih strana stižu lirski izazovi i dramski razlozi.

"Kuća sretnog čovjeka"

Gužva i agresija kafića na Pjaci sv. Mihovila, inače glavnoj sceni klapskoga festivala Doduše, grad ima i imao je svojih umjetničkih značajnika koji su uspjeli izdržati taj pritisak dilema i pretvoriti ga u nadahnuće. Omišani se sa sjetom i s ponosom sjećaju svog književnika Ivana Katušića koji ih je, fizički, zauvijek napustio prije više od dva desetljeća. Šteta je što taj suptilni pisac nije ostavio i neki roman o svojem Omišu, srodan onomu Dalmacijo, stara Dalmacijo, koji potresno zbori o Splitu, gdje je 1979. godine i objavljen. Ali je barem ostavio 1984. godine objavljenu knjigu Omiš, koja danas može poslužiti kao povijesno-turistički vodič i duhovni putokaz mislima.
Razne pjesnike trebalo bi, naprosto, slati u Omiš kako bi tu stekli neke neočekivane poticaje za svoje inspiracije. Ne može se, naime, ostati hladnim u tomu ozračju ispunjenom zornim izazovima svih vrsta i u tolikom mnoštvu povijesnih vragolija koje proviruju iz svakoga kutka. A Katušić je bio pronicljivi opažatelj zornosti, u kojima je prepoznavao značajne duhovne sastojke. Eto, u jednoj od glavnih gradskih arterija nalazi se kuća sa znakovitim natpisom "GRATIAS AGO TIBI DOMINE QUIA FUI IN HOC MUNDO" . Dakle, Hvala ti Gospodine što sam živio na ovome svijetu. Upravo tu kuću Katušić, čije ime danas nosi jedna obližnja ulica, naziva kućom sretnog čovjeka, čija sreća - kako pisac primjećuje - prema krovištu slabi: na prvom katu je manje raskošni prozor, a na drugom je posve malen i siromašan.

Zastupnici omiškog duha

Ali Omiš ima i svojih kulturnjaka koji intenzivno zastupaju duh grada i okružja. Znanstvenik Bože Mimica, inače pasionirani numizmatičar visoke reputacije, upravo je objavio veliku i značajnu knjigu Omiška krajina, Poljica i Makarsko primorje, u kojoj, među ostalim, detaljno niže i istražuje povijesne i arheološke podatke vezane uz Omiš, kojemu tako na čestit način izražava ljubav i odanost, mada već odavno živi u Rijeci.
Prostor omiške nesavladivosti Značajni su i kulturološki prilozi ing. Antuna Fagarazzija, urednika lista Informacije, omiškoga ogranka Hrvatsko-njemačkoga društva, pa kroničara Omiša - Mira i Vida Mimice, pa omiška sjećanja Ede Pivčevića itd. Impresivna je i nedavna pojava Omiškog ljetopisa Župe Sv. Mihovila Arhanđela, čiji je glavni urednik Ivan Banić, i u čijemu prvom broju možete zateći cijeli niz izvanredno zanimljivih radova, vezanih uz naročitosti Omiša.
Imponira i podatak da se u gradu i u njegovom okružju od 1990. neprekidno održava kulturno-sportska i turistička manifestacija Omiško ljeto. U raznolikim priredbama pojavljivali su se i ugledni domaći i strani umjetnici, što je još jedan živ dokaz kulturološkoga renomea koji Omiš uživa u širokim razmjerima. Uostalom, što i Omiš ne bi očekivao da ga jednog dana proglase hrvatskim gradom kulture? Nama svašta nedostaje, ali sportaša i kulture imamo za izvoz. Čak i u sušnim godinama.

Objavljeno: 20. listopada 2003.
IZVOR: "Slobodna Dalmacija"

Top of page Next