Ervin Baučić (glazba/music)

Kazalište "Komedija" u udruženoj produkciji i prema dogovoru s "Two Knights Rights Ltd."

Asistent dirigenta: Dinko Appelt; asistentica koreografa: Branka Kolar; pomoćnik redatelja i inspicijent: Zlatko Kelnerić

Giuliano / Ivan Mikulić / Đani Stipaničev (Isus), Ervin Baučić / Neven Paleček - Papageno / Dejan Cvijetić (Juda), Jasna Bilušić / Mila Elegović Balić / Nikita (Marija Magdalena), Dražen Čuček / Dražen Bratulić (Poncije Pilat), Branko Blaće / Gordan Grnović (Kajfa, veliki svećenik), Dario Štulić / Filip Vukelić (Ana), Vid Balog / Mladen Katanić (Kralj Herod), Robert Bošković / Donald Kupčinec (Petar), Adam Končić / Dragan Peka (Šimun)

Sudjeluju i orkestar, zbor i balet Kazališta "Komedija", Mješoviti zbor IV. gimnazije, članovi "Plesne skupine Tihane Škrinjarić", karatisti Karate kluba "Tempo", bodibilderi Fitness centra "Jump"

Predstava se prikazuje u Koncertnoj dvorani "Vatroslava Lisinskog", u izvorniku (na engleskom jeziku), uz osigurano razumijevanje teksta. Primjerena je za sve uzraste. Premijera: 1. travnja 2000. Pune cijene ulaznica: 100, 80, 60 kuna (Jarunfest 2003.: pretprodaja 50, na dan predstave 60 kuna). Trajanje: oko 120 minuta (stanka uključena). Točna podjela glavnih uloga objavljuje se za svaku pojedinu izvedbu.

"Jesus Christ Superstar" govori o posljednjih sedam dana života Isusa iz Nazareta: osobita pozornost posvećena je odnosu običnih ljudi prema Isusu i prema događajima oko njega, pri čemu su dva glavna predstavnika tih odnosa Juda (okreće se od svojega učitelja i postaje izdajnikom) i Marija Magdalena (obraćena grešnica koja u Isusa ima neograničeno povjerenje). Tu su još i Pilat (ustuknut će pred svjetinom i osuditi Isusa, premda ne vidi nikakve njegove krivice), Petar (Isusa će tri puta zanijekati), kralj Herod (razočaran i bijesan jer mu Isus nije pokazao ni jedno od čuda o kojima je slušao) i drugi. Narod koji okružuje Isusa, slavi ga, poziva ga da ga liječi ili da mu bude vođa; kad ga ugleda uhićena i pretučena, okrene se protiv njega, izruguje mu se i traži da ga se raspne.

Suvremeni Broadway ili londonski West End ne bi bili to što jesu bez skladatelja Andrewa Lloyda Webbera ("Evita", "Mačke", "Fantom u operi", "Bulevar sumraka", "Zviždanje niz vjetar"...) i tekstopisca Tima Ricea ("Evita", "Šah", Disneyevi "Ljepotica i zvijer" i "Kralj lavova"...). Njihov "Jesus Christ Superstar" jedno je od najpoznatijih i najkvalitetnijih suvremenih glazbeno-scenskih djela, koje je dosad prikazano u više od dvadeset zemalja svijeta i vidjelo ga je više od pet milijuna ljudi.

PRVO MJESTO na ljestvici organiziranih turističkih posjeta gradu Zagrebu u godini 2000.

NAGRADA GRADA ZAGREBA kazalištu "Komedija", dodijeljena među ostalim i za "realizaciju svjetskog spektakla rock opere 'Jesus Christ Superstar' Andrewa Lloyda Webbera i Tima Ricea"

Ansambl (...) oduševio slovensku publiku na otvorenoj ljetnoj sceni Križanke (...); Slovence digao na noge
(A. Werbolle, Jutarnji list, 12. 9. 2001.)

Hrvatska praizvedba glasovite rock-opere "Jesus Christ Superstar" izazvala je nezapamćene redove pred kazališnim blagajnama: Andrew Lloyd Webber bio bi vrlo zadovoljan hrvatskim Jesusom Christom Superstarom
(B. Pofuk, Globus, 14. 4. 2000.)

Najveća odlika zagrebačke predstave jest dosljedna čistoća: režijska, scenska, kostimska i koreografska.
(M. Vehovar, Večer, 11. 4. 2000., Slovenija)

Brodvejski mjuzikl na zagrebačkoj sceni: ...rezultat je više nego zadovoljavajući.
(La voce del popolo, 8. 4. 2000., Italija)

Zagrebački "Jesus" izazov za Broadway
(S. Hribar, Novi list, 7. 4. 2000.)

OVACIJE "ISUSU KRISTU SUPESTARU" .....Djelo je općepoznato prije svega po izvrsnoj Webberovoj glazbi, koja je predstavljena pod odličnim dirigentskim vodstvom Veseljka Barešića ...Riceov tekst je veoma sadržajan, poetski oblikovan i moderan u iznošenju smjelih misaonih formulacija... u podjeli u srijedu nije bilo slabe točke, jer svi su pjevali dobro, pa i odlično i, vođeni iskusnom rukom redatelja, igrali efektni rock-teatar ... bila je to premijera predstave koju svakako vrijedi pogledati. Svaka glazbena točka pozdravljena je burnim pljeskom, a kraj predstave ispratile su ovacije prepuna gledališta.
(N. Turkalj, Vjesnik, 7. 4. 2000.)

ERVIN BAUČIĆ, OMIŠANIN NA RADU U ZAGREBU

Ne trčim za glamurom

Da, ali još sam u potrazi za svojom glazbenom vizijom. Mislim da se ionako nije interesantno pronaći s dvadeset i nešto. Zapravo, možda se nije zanimljivo pronaći uopće - cijeli je život potraga... Prohujao sam kroz razne glazbene pravce, i da mi netko danas ponudi raditi neki reggae projekt - pristao bih jer mislim da i to mogu - otkrio nam je Ervin koji ovih dana očekuje odgovor Vlade Štefančića je li prošao audiciju za novi projekt - mjuzikl Kosu

Muška polovica voditeljskog para na ovogodišnjem Porinu, 28-godišnji je Omišanin Ervin Baučić, poznatiji široj javnosti po ulozi Jude u rock operi "Jesus Christ Superstar", te kao jedan od bivših članova grupe "Hotline". Prije sedam godina Ervin je iz svoga rodnog gradića krenuo "trbuhom za kruhom", kako ističe, namjeravajući se u Zagrebu ozbiljno posvetiti pjevanju. Iza sebe u tom je trenutku ostavio i svoj prvi glazbeni projekt: klapu "Puntari", koju je s prijateljima kao petnaestogodišnjak osnovao i pjevao s njima pet godina.
U Zagrebu sam završio srednju jezičnu školu - jezici su mi hobi: tečno govorim engleski i talijanski, a vrlo se dobro snalazim i s njemačkim - pa sam se vratio u Omiš. Zapravo sam živio na nekoj relaciji Omiš - Zagreb, dok nisam upoznao Zonića, Karana i Doku, koji su taman počinjali okupljati ekipu za "Sarajevski krug". Čuli su me u jednoj od onih "šank faza" dok sam pjevao Zeppeline i Purpleovce; pjevao sam neke harmonizacije Plantu naslonjen na šank, i čuo kako netko iza mene na sve to slaže harme. Mislio sam da je neka halucinacija, ali sam se okrenuo i ugledao par djevojaka kako iza mene pjevaju. Upoznali smo se, rekle su mi da im se sviđa moj glas i predložile mi da zapjevam s njima u session mjuziklu "Sarajevski krug". Pristao sam, jer sam se to ljeto ionako planirao potpuno preseliti u Zagreb kako bih se ozbiljnije pozabavio glazbom. Došao sam i javio se Dinu Zoniću taman kad je Goran Karan, koji je imao glavnu ulogu, otišao iz mjuzikla. Zapjevao sam umjesto njega, i bio mi je to prvi dodir s profesionalnijim bavljenjem glazbe.
- A neprofesionalno?
Pjevam otkad znam za sebe. Kao klinac od četiri-pet godina naslušao sam se strane glazbe - domaću nisam ni čuo do sedamnaeste jer me uopće nije zanimala - vjerojatno pod utjecajem svoje majke. Ona je iz hipi generacije, također je bila mlada nada s petnaest godina. "Razvaljivala" je po dalmatinskim festivalima, i vjerojatno vi u Slobodnoj Dalmaciji imate u arhivu neki članak gdje se spominje.
- Jesu li upravo poznanstva iz "Sarajevskog kruga" rezultirala pozivom da se priključite grupi "Big Blue"?
Da, u početku se nisam htio striktno vezivati ni za koga, ali Doka me nagovorio, pa smo radili skupa nešto više od godinu dana i zaključili kako ne ide. Snimali smo nešto u Hrvatskoj i Austriji, snimili jednu vrlo zanimljivu pjesmu Dobri duh koja je jako dobro prihvaćena, ali... Nisam se pronašao u toj glazbi, a i Doka je imao neku svoju posebnu viziju što se pjevanja tiče, pa smo se rastali nakon te pjesme.
- Jeste li nakon toga nastavili slijediti svoju viziju?
Da, ali još sam u potrazi za njom. Mislim da se ionako nije interesantno pronaći s dvadeset i nešto. Zapravo, možda se nije zanimljivo pronaći uopće - cijeli je život potraga...
Prohujao sam kroz razne glazbene pravce, i da mi netko danas ponudi raditi neki reggae projekt - pristao bih jer mislim da i to mogu.
- No, čini se da ste ipak najbolji u mjuziklima, pogotovo ako se prisjetimo rock opere "Jesus Christ Superstar"?
Vjerujte mi da tu operu i nisam čuo prije nego sam počeo raditi na njoj. Uglavnom sam slušao "Kosu". No, kad sam je čuo, totalno sam "opalio". Živio sam u njoj 24 sata dnevno: znao sam sve uloge napamet i doma sam slušao samo to. Konačno sam bio pronašao nešto u što se mogu dati 130 posto. A onda sam, nakon dva mjeseca proba i prvih deset predstava, od iscrpljenosti pao u krevet 20 dana. Sve je buknulo iz mene! Još ne mogu vjerovati koliko me pogodila u žicu. Na žalost, odradili smo samo četrdesetak predstava u dvije godine jer nismo imali adekvatne prostore za nastupe. Taj je projekt bio financijski izuzetno zahtjevan. Za gostovanja su nas puno zvali baš iz Dalmacije, no ekipu od 200 ljudi trebalo je zbrinuti, nahraniti i povrh svega cijeli pothvat isplatiti kartama. Čak je i Giuliano pokušavao s gradskim vlastima Splita postići neki dogovor, ali ipak nije uspio.
- Nakon te rock opere ipak ste se odlučili za poveći zaokret u karijeri, postavši članom grupe "Hotline"?
Igoru Geržini trebao je u bendu netko tko će zamijeniti Valeriju Nikolovsku, otpjevao sam dvije svirke i primili su me. Počeli smo pjevati po partyjima, snimati za reklamne agencije i ubrzo postali najtraženiji "bend za tulume". Primjerice, "Parni valjak" nas je angažirao da sviramo za VIP goste nakon četiri njihova koncerta. Baš smo se dobro zabavljali... Ali, nakon skoro tri godine shvatili smo da ne ide. Porazgovarao sam s Igorom i zaključili smo da njegov autorski rad ne mogu pratiti na način koji bi publici odgovarao, isto kao što on ne može svoje pjesme toliko prilagoditi meni. Ne znam, možda je to stoga jer sam od mladosti zadojen rockom sedamdesetih, i ta mi je vizija glazbe ostala u glavi.
- Dakle, neće Vas mimoići uloga u rock operi "Kosa", koju upravo postavlja Kazalište Komedija?
Vlado Štefančić, čovjek nevjerojatne energije i karizme, pričao mi je kako će krenuti s "Kosom" i prije dva tjedna su me pozvali na audiciju. Tamo se pojavilo 250 mladih djevojaka i momaka - talenata "na lopate" - koje je bilo zaista divno gledati i slušati. Ono što ja znam jest da podjela uloga još nije napravljena, iako mi je Štefančić kazao da računaju na mene. Premijera bi trebala biti prije ljeta.
- Zanimljivo kako je prošle godine "Hotline" nominiran za najboljeg debitanta, a ove ste godine Vi vodili Porin?
Da, iznenadio sam se kad me nazvala redateljica Dora Ruždjak i pitala jesam li zainteresiran za vođenje Porina. Naravno da sam pristao; Sandra Bagarić i ja smo zaista interesantna kombinacija - ona: opera-opereta, ja: mjuzikli... Još se nije dogodilo da Porin vode ljudi iz branše.
- Imate li i privatno ekipu iz branše?
Ne baš, dobar sam s Giulianom i ekipom iz bivšeg benda, ali nije da trčim za glamurom. U slobodno vrijeme za svoju ekipu volim kuhati, kao i mnogi prosječni Dalmatinci, a na jelovniku mi se često nađu šalša i pileći umaci. Baš sam neki dan nekome pričao kako bih najradije - kad završim karijeru - otvorio restorančić s dalmatinskim specijalitetima.
- Ne zanima Vas okušati se u skladanju pjesama?
Dogodi se da me "pljusne" neka pjesma s orkestracijama i glasovima, ali nemam diktafon pri ruci pa je zaboravim. Moram ga nabaviti u skorije vrijeme kako bih barem nešto od toga zabilježio... Izvjesnije je od toga da ću u skorije vrijeme pokušati okupiti ekipu za jedan zanimljiv, pomalo alternativan mjuzikl Johna Adamsa "I was looking at the ceiling and then I saw the sky". Čuo sam ga nedavno i totalno me začarao. Ali to će, eventualno, biti nakon "Kose".

Objavljeno: 18. ožujka 2003. godine
IZVOR: "Slobodna Dalmacija"

Objavljeno: 21. listopada 2003. godine
IZVOR: "Novi List"

ERVIN BAUČIĆ, OMIŠANIN NA RADU U ZAGREBU

Ne trčim za glamurom