"Naše malo misto" snimljeno je iz dišpeta

RAZGOVOR

Danijel Marušić, jedan od najznačajnijih hrvatskih televizijskih redatelja, koji je snimio veliki broj televizijskih serija, drama, opera ... najširem je gledateljstvu posebno znan po kultnoj i najpopularnijoj hrvatskoj televizijskoj seriji "Naše malo misto", koja je nedavno, u povodu pola stoljeća Hrvatske televizije, emitirana deseti put, i čija snaga i vrijednost s godinama ne prolaze nego rastu - sudeći po zanimanju općinstva. Veza Danijela Marušića s Televizijom datira od samih njezinih početaka u Hrvatskoj. Režirao je prvu hrvatsku televizijsku operu "Putovanje " Ive Lhotke-Kalinskoga (1957.) i prvu hrvatsku tv seriju "Stoljetna eskadra" (u 14 epizoda, 1962.)

U svom dugogodišnjem radu Marušić je režirao i tv serije, po Augustu Šenoi "Seljačka buna" (1963.), "Čuvaj se senjske ruke" (1964.), "Ljubav na bračni način" Fedora Vidasa (1971.), Marka Uvodića "Ča smo na ovon svitu" (1973.), "Čovik i po" Mirka Božića (1974.), "Ptice nebeske" Ive Brešana (1989.), "Olujne tišine" Kreše Novosela (1997.). Od dokumentarnih serija izdvajamo "Hrvatska Atena-Dubrovnik" (1991.) i "Hrvatstvo Boke kotorske" (1992.). Uz ovaj golemi opus polustoljetnoga rada potrebno je naglasiti da je Marušić bio i veliki zagovornik i realizator jednog posebnog segmenta, značajnog za sve programe onih televizija koje drže do svoje uloge i vrijednosti - opere.

- - -

Premda se moćna Hrvatska televizija s pravom diči serijom "Naše malo misto", koju je i reprizirala u čast svoga rođendana, njezin redatelj Danijel Marušić i dalje je u toj istoj kući - nepoželjan. Televizija ga nije zvala u emisiju o TV serijama, a da stvar bude još gora, u javnosti se kod spominjanja "Našeg malog mista" Marušić redovito prešućuje. Tako i Wikipedija govori o "Malom mistu" kao seriji snimljenoj 1969. godine po istoimenoj knjizi Miljenka Smoje. O Marušiću ni riječi.

Čak 10 repriza

- Netočno je da je "Naše malo misto" snimano po Smojinoj knjizi. Istina je drukčija. Ta je serija nastala iz jednog jedinog razloga, iz dišpeta. Jednom sam na stubištu Televizije Zagreb u Dežmanovoj sreo urednike Krešu Novosela i Sašu Bjelousova. Tadašnji direktor im je rekao da beogradska televizija vrti izvrsne humorističke serije, te da se u Zagreb moraju pozvati Radivoje Lola Đukić, Mija Aleksić i Miodrag Petrović Čkalja.

Tada sam im predložio da Miljenko Smoje i Ivan Raos napišu pilot scenarij za domaću seriju.

Smoje se prvo nećkao, a onda je ipak napisao tekst "Meštre Tonov najsritniji dan", dok je Raos napisao tekst "Žuti, žuti kanarinac". Bjelousov se sjećao Kerstnera i tako je počelo s velikim zagrebačkim TV serijama sjeća se Marušić.

Od tada do danas "Naše malo misto" reprizirano je devet, a Marušić tvrdi čak i desetak puta. Po podacima Nikole Vončine, prvih šest epizoda "Našeg malog mista" u Hrvatskoj je gledalo čak 2,5 milijuna ljudi. U vrijeme emitiranja serije Gradska ljekarna u Zagrebu bila je zatvorena jer su doktor Luigi i Bepina ljudima bili važniji i od lijekova.

Prvo smo u Vranjicu kod Splita snimili oglednu epizodu, a onda daljnjih pet. Potom je snimljeno sedam epizoda, koje su bile i bolje od prvih šest. A tada je sve iz političkih razloga zaustavljeno, pa na odjavnoj špici trinaeste epizode nisam napisao "kraj" nego "adio i nikad više" kaže Marušić, o čijoj je seriji raspravljao i Centralni komitet.

Moćnici su uspjeli i zabraniti emitiranje epizode "Šporki posli" o Ivi Trogiraninu, koji od doktora Luigija traži potvrdu za mirovinu. Protiv te epizode ustao je partijski komitet Trogira.

Razlaz sa Smojom

- Zbog intervencija političkih poslušnika razišli smo se i Miljenko Smoje i ja. Tako su moćnici spriječili da režiram "Velo misto" jer su nakon Hrvatskog proljeća zaključili da ja kao hrvatski nacionalist nisam podoban za taj posao. A da nije bilo politike, mogli smo Smoje i ja snimiti i trideset i tri epizode "Našeg malog mista".

Glumci su bili izvrsni, gledanost ogromna, a Smoje je bio velika spužva. Dalmaciju je nosio u duši, stalno je putovao i znao je sve što se dešava i u najmanjim mjestima kaže Marušić, koji ima autorska prava na popularnu seriju, ali od 2004. ne dobiva i autorsku naknadu. Stoga se s HTV-om našao i na sudu.

A i to se uklapa u malomišćansku atmosferu, zar ne?

- Želim snimiti film "Bela biondina"

Danijel Marušić ne miruje. Podigao je spomen poprsje Karlu Buliću u Tugarama, prvi javni spomenik hrvatskom glumcu, rad kipara Kažimira Hraste. Sada želi snimiti film “Bela biondina”. Scenarij je poslao na natječaj Ministarstva kulture.

Ideju za film našao je u istiomenoj pripovijetki iz knjige “Splitske priče” Srećka Pilića, nekad centarfora Hajduka, danas sveučilišnog profesora fizike. Tema je ljubav plavokose Splićanke i talijanskog vojnika za II. svjetskog rata. Na scenariju su, uz Marušića, radili i Milan Rakovac, Luko Paljetak i Arsen Dedić.

Izvor: "Hrvatsko Slovo" TJEDNIK ZA KULTURU  Mira ĆURIĆ

               "Večernji List"  Denis DERK