"A tu, prije mosta, iza nekoliko okuka, Kaštelanov je Zakučac, njegova rodna
kuća, uspomene, uspomene... U kolovozu ovdje je manifestacija Jurini
Jablanovi, koju osnova neumorni Anđelko Novaković, dopredsjednik Društva
hrvatskih književnika, odnedavno pokojan i pokopan u svojim poljičkim
Naklicama. Nadahnuto govorenje o Juri, heroini Mili Gojsalić, što ju Meštrović
ukipi visoko gore na litici, o stasom malom, a djelom velikom Leopoldu Mandiću
i njegovu zakučkom svetištu, o sjaju dičnih Poljica - sve je to
znao Anđel, kako su mu prijatelji znali tepati. Neće ga više biti u
Omišu, na festivalu klapa, na promocijama, nedostajat će i s ove, splitske
strane Cetine, u Prikom, uz skladnu romaničku crkvu sv. Petra i, uz nju,
Ilirsko glagoljaško sjemenište, rasadnik kulture, škole koju je polazio Frano
Bulić i mnogi od uma. U dotičnoj se zgradi Anđelko s Paljetkom,
Šimundžom, Mihanovićem, Fiamengom nedavno prisjećao tragičara
Bepa Pupačića da bi nakon tjedan dana u istom prostoru i sam, u međuvremenu
onostran, bio ispraćen tužnim riječima. Ča je život vengo
fantažija,
rekli su Smoje i Popadić i - partili."